Dogodilo se na današnji dan .....

7:00- Tata, pa ovaj čika se juče pozvao na član 35, tvrdeći da je bolestan, kako ne bi prisustvovao usvajanju sporazuma sa EU.- govori mi Perica i jednim prstićem mi pokazuje na sliku sa naslovne strane, a drugi mi pruža da mu obrišem govance što je upravo isčačkao iz nosa.Gledan ja u čiku, gledam u govance, pa uzimam maramicu i brišem mu prstić.Eh, šta ću, neko mora i to da radi.
- A kad su neki predlagali da za najviše državne funkcije treba prvo proći lekarski pregled, samo ti si tvrdio da to uopšte nije potrebno, dovoljno je znati iz koje stranke dolaze – nastavlja dalje mali, i ometa me u čitanju ostalih vesti.
- Eh, da je samo on bolestan – sa tugom konstatujem – nego i ovi iz njegove stranke su napustili sednicu Vlade, što znači da su svi oni bolesni...ali ne uzimaj sve zdravo za gotovo – savetujem ga.
- Vidiš sine, - nastavljam ja – juče se širom Evrope i Rusije slavio Dan pobede nad fašizmom, samo je kod nas obeležen skromno, u uskom krugu ljudi. Tek na po nekoj tribini.Izgleda da je za naše funkcionere, neki drugi dan pobede mnogo važniji , a verujem i da će ga dostojno proslaviti.
- Pa da – kostatuje isto i Perica, i dalje čačkajući nosić – Ja sam od ovih značajnijih koji su doprineli pobedi, očekivao da se oglasi bar Bata Živojinović ...
- Vidi tata, - opet će Perica – objavili spisak učesnika izbora. Ima čak 22 stranke...
- Ma to se zaokruži, prvi ili drugi...mnogo dugačak spisak...ko to sve da pročita – odgovaram i počinjem i ja da čačkam nos...
- '' I Menhetn bi zarastao '', sledeći je naslov koji mi je privukao pažnju. Nadam se da se ovo ne odnosi na moju prijateljicu blogerku, pa sa pažnjom čitam dalje. A dalje kažu sledeće. Šta bi posetilac iz svemira mogao o nama da sazna ako bi došao sto godina posle nakon što bi ljudi sa zemlje nestali. To me pita autor ovog teksta i odmah mi odgovara ( da bi me spasao daljeg razmišljanja ), gotovo ništa. Kad bi kojim slučajem ljudi nestali sa planete, u narednih 50 godina, sve što bi podsećalo na našu civilizaciju bi nestalo, tako da bi znatiželjni svemirac pomislio da je civilizacija drevnog Egipta bila poslednja koja je obitavala na planeti. Prvo bi planeta utonula u mrak, a kroz 20 god. glavne vrste bi bili medvedi i vukovi. Zgrade bi počele da se ruše ( prvo one drvene zbog termita, pa i one gvozdene zbog korozije.O staklenim da i ne pričam.), a prodor korenja i klimatski efekti bi dokrajčili i one kamene.Knjige,fotografije,elektonski podaci, sve bi polako nestalo, a naposletku bi zemljom ponovo zavladale velike životinje.
- A kod nas sve obrnuto – ubacuje se opet Perica – Osim što smo već iskusili šta biva sa zemljom kad zavladaju velike životinje, za našu zemlju bi bolje bilo da nema nekih ljudi.Nikle bi zgrade, korov bi se suzbio, životinje bi se dovele u red, a i bili bi deo civilizacije...
- Od važnijih kulturnih dogadjaja čitam da Lepa Brena sprema novi album, a jedan što je do juče gajio kukuruz promoviše svoj novi video klip...
- Ovo nije za tebe – kažem Perici i teram ga da ide napolje da se igra.
Roditelji jedne dvadesetogodišnje devojke iz Tunisa optužili su jednog starijeg muškarca da im je preko telefona silovao ćerku.A sve se desilo, kada se ona posle jednog njihovog dužeg razgovora toliko uzbudila da je sama sebe deflorisala ( ma šta to značilo )...Opuženi se brani da devojku nije ni pipnuo, ali da je čuo kako vrišti od uzbudjenja.Još se ne zna kakvu će odluku sud doneti, ali ja lično mislim da koliko god da je dotični kriv, da ni devojka nije baš nevina. I ona je tu malo umešala svoje prste...pa da..
Nego, tek sad sam shvatio koliko ove telefonske ankete mogu biti opasne po gradjanstvo.Ko zna koliko se njih uzbudilo na pitanje, za koga ćete glasati...
I na kraju bih ( posle pročitane ove zadnje vesti, koja me nimalo nije ostavila ravnodušnim ) apelovao na sve blogerke, da me više ne zovu telefonom na dobro poznati broj 390. ...
10.05.2008 god. Beograd




da li je istina
jah
Došao Koštunica u zvaničnu posetu Putinu, i posle napornog dana
ispunjenog razgovorima, ceremonijama i pres konferencijama, konačno
dođe i taj trenutak da se njih dvojica opuste u udobnim kožnim
foteljama u Putinovoj kancelariji u neformalnom ćaskanju i uz čašicu
najbolje ruske votke.
U jednom trenutku Koštunica ugrabi priliku da upita svog domaćina
nešto što ga je već duže vreme kopkalo: "Vladimire Vladimiroviču, ako
nije greda, odajte mi tajnu svog uspešnog vladanja ovako velikom
zemljom kao što je Rusija."
Na to će Putin, uz blagonaklon osmeh kakav se upućuje samo detetu koje
hoće da se "istakne": "Ništa lakše, Vojo. Najvažnije je da se okružiš
inteligentnim i sposobnim ljudima."
"A kako znate da su inteligentni i sposobni, Vladimire Vladimiroviču?"
"Ništa lakše. Potrebno je samo da im postaviš prava pitanja. Evo, sad
ću da ti pokažem."
Putin zatim podiže telefonsku slušalicu, uključi spikerfon i okrenu neki broj.
"Kojim dobrom, šefe?" začu se posle nekoliko sekundi glas sa druge strane žice.
"Vladimire Anatoljeviču (Sedi Vojo, ne treba da ustaješ), imam jedno
pitanje za vas. Vaš otac ima jedno dete i vaša majka ima jedno dete, a
to dete nije vam ni brat ni sestra. Ko je ono?"
"To sam ja, Medvedev," kao iz puške odgovori glas sa druge strane žice.
"Hvala, Vladimire Anatoljeviču. Nastavite s radom."
"Šta sam ti rekao, Vojo?" reče Putin, zaklopivši slušalicu i značajno
pogledavši svog sagovornika.
Po povratku u Srbiju, sav ushićen onim što je naučio od Putina i još
čestito ni prtljag ne raspakovavši, Koštunica pozove telefonom svog
ministra za Kosovo, Samardžića.
"Bobika, imam jedno pitanje za tebe. Tvoj otac ima jedno dete i tvoja
majka ima jedno dete, a to dete nije ti ni brat ni sestra. Ko je ono?"
Posle kraće pauze, začu se neko tiho domunđavanje s druge strane žice, a zatim:
"Šefe, a je l' važi da ti se javim kroz par minuta? Samo da u
ministarstvu usaglasimo stavove po ovom pitanju?"
"Ajd' važi," odgovori Koštunica - treba li uopšte reći - ne baš
preterano oduševljen Samardžićevim odgovorom.
Čitavo Ministarstvo za Kosovo baci se na rešavanje problema, ali ni
posle nekoliko sati intenzivnog razmišljanja i razmene ideja ne dođoše
do rešenja. Pozovu Velju Selju iz Ministarstva za kapitalne
investicije i postave mu isto pitanje, ali njegov odgovor posle duže
pauze bio je, uz određenu dozu frfljanja, samo: "Mene ste našli da
z....e, majke li vam vaše. J..o vas LDP." :D
Kud će, šta će, na kraju se dogovore da pozovu nekog ko se razume
nešto u brojeve i logiku. Teška srca, reše se da pozovu Dinkića iz
Ministarstva za ekonomiju.
"Dinkiću," reče Samardžić, hladnim, poslovnim tonom, "imam jedno
pitanje za tebe: tvoj otac ima jedno dete i tvoja majka ima jedno
dete, a to dete nije ti ni brat ni sestra. Ko je ono?"
Pomalo iznenađen što mu o ovim teškim vremenima postavljaju takva
neozbiljna pitanja, Dinkić ipak odgovori: "Pa to sam ja, Dinkić."
Sav srećan što je konačno dobio odgovor na šefovo pitanje, Samardžić
brže-bolje okrenu Koštuničin broj.
"Vojo, mi smo u Ministarstvu usaglasili stavove i došli smo do
jedinstvenog zaključka da odgovor na tvoje pitanje glasi: Dinkić."
Ovde Koštunici prekipe: "E j.m vas sve koliko vas ima tamo u tom vašem
kilavom Ministarstvu. Nije bre Dinkić nego Medvedev. E. s kim ja
radim.." :D
Ne lomite mi KLANOVE
SL
Sto bi rekli novyi ruskie, smeh i greh, ili sto bi vislje pomenuti Putin rekao,
eh sta bi bila Rusija bez klanova.
Ne lomite mi klanove, pod njima sam je gimnasticki ljubio...
Ovaj vic sam čuo u kraćoj
Ovaj vic sam čuo u kraćoj verziji, ali ti si napisao jednu zanimljivu priču...svidela mi se...a i nije loše da i drugi pročitaju...pozz.
Voja Radovanovic
Ovaj vic sam čuo u kraćoj verziji, ali ti si napisao jednu zanimljivu priču...svidela mi se...a i nije loše da i drugi pročitaju...pozz.
jah
da li si primijetio da putin persira medvedeva, a voju ne?
Misliš u priči ili u
Misliš u priči ili u stvarnosti...he,he..jesam, primetio sam...al tek sad kad si napisao...nisam obratio pažnju, jer sam unapred znao u čemu je vic...
e a
Misliš u priči ili u stvarnosti...he,he..jesam, primetio sam...al tek sad kad si napisao...nisam obratio pažnju, jer sam unapred znao u čemu je vic...
jah
u sljedecem vicu putin razgovara sa c. jovanovicem i oslovljava ga sa Vi.
pokusavam pronaci karikaturu zuke dzumhura iz '48. gdje staljin sjedi za radnim stolom, a titova slika na zidu.
He,He...dobar ti je taj
He,He...dobar ti je taj vic...shvatio sam...pozz.