LJeljeni

By malena - Posted on July 11th, 2008
Tagged: Ratni zločini
LJELJENI
Bilo mi je krivo sto
ne odgonetnuse jezika
kojim bi mogli
razgovarati sa stablima
u sumi
Njima Ljudima
Pa donesose ognjeve
i spalise sumu
do korijena
te iz nje izletjese
vitorozi ljeljeni
u trku
I rastrkase se
na sve cetiri strane
Gonili su ih
bezdusno
u hajci sto je rasla
ali se oni
posakrivase
vjesto
u iskrslo kamenje
Koje ni vatra
ne mogase
da opepeli
Tu se utisucise
i mladi sad uporno
cekaju
da nova suma
naraste i da se
ponovo nasele
U ono okrilje
iz zapamcene price
iscezlih otaca
i djedova.
" alt="" />
malena's blog
• Login or register to post comments




za LJiljane
cudesno,
sve. pesma, vrh, mak
Gorcin
~ Mak Dizdar
Ase lezit
Vojnik Gorcin
U zemlji svojoj
Na baštini
Tuzdi
Zih
A smrt dozivah
Noc i dan
Mrava ne zgazih
U vojnike
Odoh
Bil sam
U pet i pet vojni
Bez štita i oklopa
E da ednom
Prestanu
Gorcine
Zgiboh od cudne boli
Ne probi me kopje
Ne ustrijeli strijela
Ne posijece
Sablja
Zgiboh od boli
Nepreboli
Volju
A djevu mi ugrabiše
U robje
Ako Kosaru sretnete
Na putevima
Gospodnjim
Molju
Skazite
Za vjernost
Moju
od ove mi se uvek stegne srce
AD: od ove mi se uvek stegne srce
for you
Vrt Hiljade i hiljade
Vrt
Hiljade i hiljade godina
Nece biti dovoljno
Da iskazu
Onaj tren vecnosti
Kada si me poljubila
Kada sam te poljubio
Onoga svetlog jutra
U parku Monsuri u Parizu
Na zemlji
Koja se u zvezde racuna.
Zak Perver
Šute šume i rijeke, more
Šute šume i rijeke,
more bez vala sniva,
vjetar u spilji smiren otpočiva,
a tamna noć je puna
tišine, koju stvara bijela luna
hvala Tihomire
...Ako odeš, ponećeš
...Ako odeš, ponećeš mene, a sebe ćeš ostaviti u oblicima moga sna i jave, koje će sažaljevati ili nepoznavati ljudi u prolazu...

" alt="" />
Gdje nisi ti i tvojih očiju
Gdje nisi ti i tvojih očiju sjaj,
tamno je meni.
I uz jasno treperenje svijeća,
tamno je meni.
I kraj tihog plamena stada
tamno je meni.
Sunčana svijetlost samo me ranjava,
tamno je meni.
Gdje tebe nema i tvojih očiju,
tamno je meni.
Indija
Bhartrihari (7. Stoljeće)
poezija iz frižidera
Poezija nekako ide u hladnim sibirskim noćima, kad vapimo za toplinom i pramenom tudje kose na licu..
a na + 100?
Možda neka vetrovita pesma, bremenita kapljicama rose na koži...
G r o f wrote: Možda neka
Možda neka vetrovita pesma, bremenita kapljicama rose na koži...
Prilažem jednu belu
tek procvetalu suzu
za venac svima koje se noćas rastaju,
usijani kao horizonti kad sviće
i ošamućeni do zuba od - ravnoteže.
Šefe,
ako boga znate, šefe
kad polazi poslednji voz
iz naše izgužvane kože?
Gde je tvoja tiha ruka
Gde je tvoja tiha ruka vita,
da na somot oslonim se njen,
pa da slušam kako šumno hita
njenom krvi moga bila sen,
kako čezne gladna, nikad sita,
da izljubi pore moje sve,
šapćući ime moje?
Pun sam zvuka tihe ruke tvoje,
pun nežnosti i njene i svoje,
i nje željan, željan nje.
stabat mater
stabat mater
Stabat Mater
At the Cross her station keeping,
stood the mournful Mother weeping,
close to Jesus to the last.
Through her heart, His sorrow sharing,
all His bitter anguish bearing,
now at length the sword has passed.
O how sad and sore distressed
was that Mother, highly blest,
of the sole-begotten One.
Christ above in torment hangs,
she beneath beholds the pangs
of her dying glorious Son.
Is there one who would not weep,
whelmed in miseries so deep,
Christ's dear Mother to behold?
By the Cross with thee to stay,
there with thee to weep and pray,
is all I ask of thee to give.
For the sins of His own nation,
She saw Jesus wracked with torment,
All with scourges rent:
She beheld her tender Child,
Saw Him hang in desolation,
Till His spirit forth He sent.
Can the human heart refrain
from partaking in her pain,
in that Mother's pain untold?
O thou Mother! fount of love!
Touch my spirit from above,
make my heart with thine accord:
Make me feel as thou hast felt;
make my soul to glow and melt
with the love of Christ my Lord.
Holy Mother! pierce me through,
in my heart each wound renew
of my Savior crucified:
Let me share with thee His pain,
who for all my sins was slain,
who for me in torments died.
Let me mingle tears with thee,
mourning Him who mourned for me,
all the days that I may live:
Let me, to my latest breath,
in my body bear the death
of that dying Son of thine.
Virgin of all virgins blest!,
Listen to my fond request:
let me share thy grief divine;
Wounded with His every wound,
steep my soul till it hath swooned,
in His very Blood away;
Be to me, O Virgin, nigh,
lest in flames I burn and die,
in His awful Judgment Day.
Christ, when Thou shalt call me hence,
by Thy Mother my defense,
by Thy Cross my victory;
When my body dies,
let my soul be granted
the glory of Paradise. Amen.
Ušutjeh. Sam sam međ
Ušutjeh. Sam sam međ truplima lednim,
A studen smrti na leđa mi sjela,
Na udove. U ledu mrtvih žednim
Vatrama nepca, jezika i ždrijela.
Led smrti šuti. U njem pako gori.
A nigdje vriska da samoća ori.
Taj grozni teret što na meni leži,
Ni smrtnim ledom neće da priušti
Hladnoću grla; a biva sve teži:
Odjednom skoro viknuh: voda pljušti!
Čujem gdje s vrha po truplima teče;
Ah, studen mlat! — al peče, peče, peče!
Po goloj koži, po leđnome jarku,
Niz trbuh, prsa, slabine i bute
Potočić studen pali vatru žarku,
Dube u mesu kanaliće ljute.
I kad na usnu mlazić žarki kapno,
Opaljen jezik kusnu živo vapno!
Puna je jama: Na lešine liju
Vapno da živim strvine ne smrde.
O hvala im, nas mrtve sada griju
Plamenom svoje samilosti... Tvrde
Leševe ćutim: trzaju se goli,
Ko mrtve ribe kad ih kuhar soli.
Taj zadnji trzaj umirućeg živca,
Taj čudni drhtaj na kojem sam plivo
Učini da sam blagosiljo krivca:
O gle! još truplo kraj mene je živo —
To starica me hladnom rukom gladi,
Jer zna da moji ne prestaše jadi!
Jama, IGK
http://www.youtube.com/watch?v=gqPz5B-TA1w&feature=related
Blog Draga Borića već treću godinu, svakodnevno,
donosi obilje informacija sa prostora ex-YU (od "buđenja naroda" do dana današnjeg), sa naglaskom na BiH, Hrvatsku i Srbiju.
Šta se dogodilo, kako se dogodilo, zašto se dogodilo - riznica nad riznicama, nezaobilazno.
Drago Borić blog
hvala Kiklope
hvala Kiklope
11.07.2008. 13:17
Genocid je jedina riječ koja opisuje događaje u Srebrenici
Genocid se ne može minimizirati, ne može se izbjeći niti se može niti se smije poreći, poručio je američki ambasador...
11.07.2008. 13:17
Postoji jedna riječ i samo jedna riječ kojom se može opisati ono što se dogodilo u i oko Srebrenice u julu 1995. godine, a ta riječ je genocid, izjavio je danas američki ambasador u BiH Charles English na komemorativnom skupu u Potočarima, povodom obilježavanja 13. godišnjice genocida u Srebrenici.
Nigdje i nikada prije nisam tako intenzivno osjećao koliko su riječi beskorisne. Dok stojim na mjestu gdje je prije 13 godina počinjen genocid, pred vama koje je ta tragedija najviše pogodila, suočen sam s nedostakom riječi. Ovdje riječi ne znače ništa. Ali, postoji jedna riječ i samo jedna riječ kojom se može opisati ono što se dogodilo u i oko Srebrenice u julu 1995. godine, a ta riječ je genocid, kazao je on.
- Ovdje se dogodio genocid. Ta činjenica se ne može minimizirati, ne može se izbjeći niti se može niti se smije poreći, dodao je ambasador.
Istaknuo je da je nekima teško prihvatiti tu činjenicu, ali niko, kako je kazao, nema pravo usložnjavati ovaj zločin izbjegavanjem spostvene odgovornosti da se bavi njegovim posljedicama, niti poricanjem da se on desio.
- To bi bila uvreda prema uspomenama na one koji ovdje leže, prema njihovim porodicama i prema onima koji odaju počast, rekao je američki ambasador.
Dodao je da od svih strašnih zločina počinjenih tokom rata ovaj zločin više od bilo kojeg drugog progoni podjednako Bosance i Hercegovce i međunarodnu zajednicu.
- Ovaj strašni zločin traži pravdu. S traženjem pravde se nesmije stati. Veličina i intenzitet ovog zločina to zahtijevaju, a to je neophodno i za put ka pomirenju. Ovaj strašni zločin traži odgovor. On podrazumijeva odgovornost svih nas prema žrtvama i preživjelima. Svi smo mi odgovorni. Mi prisutni danas ovdje, oni koji nisu s nama, kao i oni koji će doći u budućnosti. Svi oni koji nisu mogli i nisu zaustavili zločin, svi moramo prihvatiti da se taj zločin desio, kazao je English.
Prema njegovim riječima, lideri BiH moraju odgovoriti izgradnjom bolje budućnosti za građane Srebrenice i okolnih općina.
- Njihova je odgovornost da ne koriste genocid za svoje uske interese. Njihova je odgovornost da ne manipuliraju uspomenom na one koji su ovdje ukopani, da ne manipuliraju preživjelima, kazao je ambasador.
On je naglasio da krivica za ono što se dogodilo u Srebrenici je krivica zločinaca koji su planirali i izvršili genocid.
- Ona nije kolektivna, ali nemojte mješati krivicu i odgovornost. Prošlost nameće odgovornost sadašnjem političkom rukovodstvu, odgovornost koju oni ne mogu izbjeći ili zaobići. Oni nisu izuzeti od ove odgovornosti samo zato što nisu počinili ovaj zločin. Današnji lideri moraju priznati da se genocid dogodio, pomoći da se njegovi počinioci izvedu pred lice pravde i iskreno raditi na pomirenju, kazao je američki ambasador.
On je pozvao cijeli svijet da dođe u Srebrenicu, mjesto puno tuge koju treba osjetiti.
- Svima u svijetu kažem: dođite, vidite, osjetite, žalite i djelujte, poručio je English.
Autor: ONASA
danas u Potocarima
Btw mozda nisam bila dovoljno jasna kome je posvecen blog LJeljeni jer vidim da blogeri ne ucestvuju. Posvecen je bosnjackim zrtvama koje su ubijene na podrucju Srebrenice od strane Srba. Mislila sam da na nas nacin, recima, odamo postu nevino nastradalim Bosnjacima.
zene u crnom u Potocarima
covek je bio, to zver ne cini...
SL
bilo gde da smo
setiti se treba
neko je progutao
komad tudjeg hleba
neko je na tudj jastuk
spustio bolesnu glavu, neko je
uzivao u boli i jauku.....
bilo gde sa smo
setiti se treba
neko je bio covek, posto
to ne bi ni zver ucinila, s tudjeg
zgarista mladunce se hrani i cuva
a da je smisla bilo ne bi
ni bilo svega ..............
jos 1972 - svoj svet svako gradi sam...
malena,
ceo dan pokusavam,
ne uspeva mi.
a znam da bi trebalo.
svaki put zanemim kad pomislim na to.
a znam da ne bi trebalo.