Intervju: Viktor Ivančić, NISMO SVI ISTA GOVNA
DANI: Ima li neovisno novinarstvo šansi na ovim prostorima i gdje? Godinama je štampa bila nositelj razbijanja tabu tema: može li to ostati i dalje?
"
IVANČIĆ: Novinarstvo sve više postaje djelatnost proizvodnje zabave, mijenjaju se i njegova svrha i njegova pravila: sve je površnije, sve je optimističnije, sve je više lišeno kritičnosti, a na djelu je i dosta bezobziran odnos prema činjenicama koje su nekad smatrane „svetinjama”. Sam čin „informiranja” pretpostavlja svakodnevno izlaganje čitatelja baražnoj vatri senzacija, od kojih ni jedna nema prioritet, a većina su gola konstrukcije samih medija. Magovi medijskih korporacija propovijedaju „proizvodnju sadržaja”, u čemu najprije treba prepoznati negiranje autorstva, a „sadržaj” mu dođe nešto poput kokica ili čokoladne kreme s lješnjacima: lako probavljivo, ugodno za nepca, ali sasvim neobavezno. Budući da se traži količina, angažira se jeftina radna snaga, s prosječnom pismenošću koja je sada već zastrašujuće niska. Cijela priča zapravo postaje jako, jako jeftina. Ono što se staromodno nazivalo „angažmanom” postalo je nepoželjno ili dobro skriveno, pa bih – koristeći se tim istim drevnim jezikom – današnju ulogu novinarstva najradije nazvao reakcionarnom.
Nisam baš siguran da će se novinarstvo mijenjati – osobito ne na bolje – ovisno o karakteru samoga medija. Čini mi se da je tu bitna intencija, a ne tehnologija koja ga opslužuje. Međutim, uvijek će biti onih koji znaju pisati i onih koji znaju čitati. Oni će već pronaći kanale međusobne komunikacije, samo što će vjerojatno biti izvan glavnih tokova. A to je možda i dobro.
Bratstvo i jedinstvo
No, nerijetko smo svjedočili kako sve skupa netragom nestane pred zamamnim sumama para i prijateljstvima iz nevolje (slučaj Kopanja) ili pak nevolja natjera i čast i hrabrost i poštenje da se umijeće pisanja stavi u službu, u ratovima naraslih, medijskih tajkuna.(Slucaj Vreme)
Sve što imamo je marketing na vlasti, pa je logično da su mediji, i to oni poslušni, od prvorazredne političke važnosti.
On to misli na Hrvatsku, da ne bude zabune.
Novine se više i ne
Novine se više i ne uređuju u novinskim redakcijama, kojima je oduzeta svaka autonomija, nego u korporacijskim centrima moći, a ovi su opet navezani na svoje političke i ekonomske partnere. Mediji više nisu tu da uistinu informiraju ili, sačuvaj bože, kritički misle na iole nezgodan način, nego da proizvode „javno mnijenje”, iliti poželjno „društveno raspoloženje”, kombinirajući metode radikalne redukcije i gole propagande. Samo što više nije potrebna politička sila da bi se to postiglo, dovoljna je zloupotreba „tržišta” i privatnog vlasništva, a rezultati su daleko učinkovitiji. Žižek bi to nazvao „nevidljivim nasiljem”.
...svako ko se barem "okrznuo" o novinarsku branšu može posvjedočiti kako je gorenavedeno naprosto prokleto tačno - od slova do slova!
Dovoljno je da se okrznuo o
Dovoljno je da se okrznuo o novine na kiosku.
Bar u Srbiji.
HCM
...ma kako si samo pogodio da mislim na kolportere :)
...bijah u branši...
...tržišna utakmica - to je to!
...vidi; trenutno je pauza u fudbalskim prvenstvima - nema onoga zbog čega su sportski novinari (u konkretnu slučaju) plaćeni - nema sportskih dešavanja. I šta se dešava? Izmišljaju se skandali, "proizvodi" žutilo, riječi se vade iz konteksta, trkeljaju kontejneri...
...show must go on!
for example:
...urednik: šta je ovo?!
...ja: članak, bemga, šta će bit?!
...on: a gdje je "MESO"?
...ja: daaaaj, pa tu ti je sve - faktografija, analitika...
...on: (ljutito baca papir na pod) znaš šta možeš s ovim?!
...ja: ---
...i, da - sponzori...
...ljudi studiraju književnost ili žurnalistiku da bi kucali tri kartice hvalospjeva o direktoru mesne industrije...
jooooj
A sta bi sa novinarskom
A sta bi sa novinarskom etikom? Profesionalizmom, objektivnom informacijom, analizom,
Sta bi sa drustvom...
U Srbiji SPS, dakle Miloseviceva stranka, namerno gura prst u oko izborom licne prijateljice Mire Markovic za predsednicu parlamenta, koja dan nakon toga izaqzivacki ide na promociju knjige Milosevicevih govora, sedanjem Ivice Dacica bas u stolicu Zorana Djindjica, prvom izjavom ministra Mrkonjica da on i Dragan -Simpo- Tomic nastavljaju tamo gde su stali 2000 te, bezobraznim ponasanjem Dacica oko podrske LDP i cekanjem sta ce da se dogodi na njihovom glavnom odboru, sramno ponasanje LDP, odlazak na grob sad vec drzavnog vrha "balkanskom kasapinu'.....
Iz dana u dan nove provokacije a skoro da se ne reaguje.
Dobro, novinari kupljeni, ucenjeni, zarobljeni u nesistemu....
ali sta je sa drustvom, sa politicarima, opozicijom, blogerima...?
Kaze Zarko Korac:
Tu nema više ideologije, već samo tehnike vladanja. DS označava početak kraja politike u našem društvu.
Ali u istom intervjuu kaze i:
LDP se nalazi u nezavidnoj poziciji da od njene podrške zavisi vlast DS u Beogradu. Bez njene podrške, Vučić postaje gradonačelnik i radikali preuzimaju gradsku vlast. Nasuprot tome, na opštinskom nivou se ne vodi državna politika, pa su svakakve opštinske vlasti moguće.
Opet malo balansiranja, vadjenja, dozvoljavanja "malo" flerta...
Pitam se da li je Zoran Djindjic uzalud poginuo?
e? nisi video pre?
e?
nisi video pre?
Sta nisam video pre?
Sta nisam video pre?
pa to za ldp?
pre izbora, u kampanji, ma daj:)
Nisam. Hajde ti mi objasni
Nisam.
Hajde ti mi objasni kako si to, jos u kampanji, videla da ce LDP da podrzava SPS.
ni na krajicak pameti
mi ne pada.
pa ti se bavis politikom,
ne ja.
to je tvoj posao.
:)
Dobro AD, procitaj svoje
Dobro AD, procitaj svoje komentare mozda i shvatis sta si rekla.
Ili da ih ja poredjam?
jok:))
relax:)
i da ih redjas, ne vredi samnom:)