Ogledalo

ova mi je drugaricina opaska zanimljiva zato sto je drugacija od uobicajenog dozivljaja, znas ono kao kod branka miljkovica (ako se dobro secam):
voleo sam je
i sreo sam je na plocniku
onoga jutra kad sam se rodio.
i bilo mi je krivo sto je
ona postojala i juce

www.arc.org.yu

Ali ima onih kojima jeste (igra).

Ja cu ovu pricu jako uozbiljiti. To sto komentar nece biti zabavan i lagan, ne znaci da je negativan ili da mu je cilj stvaranja nelagode. Ne, on je samo ono sto sam pomislila, citajuci par komentara.

Dakle, ima onih kojima relacije medu ljudima jesu igra.
Ne mislim pri tome na Anu, naravno. Ne znamo se, a i da se znamo, takve bi optuzbe i upiranja prsta u najmanju ruku bilo neukusno postavljati javno. Stvari o kojima cu govoriti bi se samo mogle napisati sa laznim inicijalima dalekih primjera. Sve ostalo bi bilo napad na licnost, demoniziranje bez davanja sanse na ispravku, i samim tim pogresno.

Ovo sto cu napisati nema nikakve veze ni s Anom ni s Dunjom, a mozda nema bas mnogo veze ni sa temom. I mozda nikad nece afektirati nikoga medu nama. Nadam se i svima nam zelim tu srecu.

Ne slazem se s tobom, DunjA, da svi umiju (da vole).

Upoznala sam, i bila sokirana time, ljude koji imaju samo komadice duse. Fascinirana sam tom spoznajom, i mozda i zato ovo pisem.
Takvi ljudi nista vise od tog, od tih komadica duse, ne zele, ne znaju i samim tim i ne mogu ni dati. Ali su itekako voljni uzeti od drugih moguci maksimum. Iscijediti sve sto mogu.

Ljudi normalnog raspona osjecanja kojima se podrazumijeva da je covjek roden sa sposobnoscu za saosjecanje i ljubav ne mogu prepoznati, ponekad i jako dugo, o cemu je rijec. Jer normalna osoba ne zna, ne moze da shvati u potpunosti, ne ulazi nam u glavu praznoca duse nekih medu nama. U pitanju su obicno sociopati (ako ne i psihopati). Ljudi kojima fale neke dimenzije u mozgu djelimicno ili potpuno.

Licno mi je jos nejasno da postoje ljudi koji naprosto nemaju savjesti. Ili je imaju premalo da bi bila efikasna.

Kad se kaze "sociopata" vecina pomisli da je to nesto sto se njima ne bi moglo dogoditi, sto bi oni prepoznali bez problema.
Ali kako prepoznati sociopatu? Ne vidi se, ne pise nikome na celu, i ako su inteligentni, mogu biti jako opasni. Ako se dobro prikriju na pocetku poznanstva i zavedu - posebno osobe suprotnog pola, sve je teze spoznati istinu. Takve se stvari dogadaju ne samo u romanticnoj ljubavi, nego i u drugim sferama zivota. U politici su najopasniji (jer nanesu najvecu stetu), i najjasniji kad se pogledaju sa istorijske distance. Ima toga medutim posvuda. Poznajem covjeka koji se u ljubavnim vezama sa zenama koristi potpuno istim metodama kao Slobodan Milosevic u politici. U stvari, poznavala sam vise takvih muskaraca, i oni vjerovatno i danas otezavaju i zagorcavaju zivote posebno svojih najblizih. Znam i dvije zene koje se djelimicno ponasaju tako. Razlika je u tome sto one nisu izrazito beskrupulozne, dok su muski primjeri koje znam ako ne potpuno, onda makar jako beskrupulozni, a istovremeno daju uspjesne naznake da imaju savjesti. Ono sto ih cini beskrupuloznim je to sto ne mijenjaju svoja ponasanja, nego i dalje biraju da nastave istu praksu.

Kome se zalome takvi u zivotu, u bilo kojoj vaznoj ulozi (clan porodice, prijatelj, pa i kolega ili sef na poslu ako posao ozbiljno shvatamo i ne planiramo mijenjati), taj je u opasnosti koliku mozda ni ne moze procijeniti. Ponekad tom treba jako dugo da zaista shvati. Da zaista shvati da ima ljudi cija su osjecanja hendikepirana. U najboljem slucaju su mozda na nivou tinejdzera. Da ima ljudi koji su zaista samo jedno povrsno ogledalo nas samih ili drugih ljudi koje su upoznali. U stvari bas na to, na imitaciju osjecanja, imitaciju davanja onoga na sta im mi ukazemo da nam u zivotu fali, i kradu i kopiranje tudih rijeci i osjecanja, obicno i pokupe svoje zrtve. Jer, lako je raskrinkati kvazi-naucnika i kvazi-intelektualca. Njemu fale vidljiva znanja, moguca za dokazati. Kvazi osjecanja je tesko prepoznati, jer niko ne zeli da prosuduje sta neko drugi osjeca, sta je "normalno", a sta ne.

Medu takvim ljudima su muskarci kojima su sve zene picke (kazem tako zbog bloga ispod o tom izrazu), i imaju samo dvije svrhe: seksualno i finansijsko (prakticno, bilo da je uzimanje novca ili rabljenje tudeg fizickog i mentalnog truda za sebe) koristenje. Mogu to, naravno, biti i zene, koje koriste muskarce samo kao sredstvo za postizanje ciljeva, i onda ih skartiraju. Vjesto to prikrivaju mamcem ljubavi, koju svi u zivotu trazimo. To su, bar prema onom sto sam procitala i vidjela u zivotu, ipak znatno rjede zene. Moguce je da je tako zbog drugacijeg mentalnog sklopa (razlike u mozdanim i hormonalnim funkcijama).

Zdravoj osobi, posebno ako je njeznog senzibiliteta, moze biti izuzetno tesko da zaista prihvati da takvi ljudi zapravo zaista imaju izuzetno ogranicena osjecanja, da koriste efikasna, u praksi isprobana sredstva komunikacije i culnost da drugima prodaju praznu pricu. Zdravoj osobi je tesko i uvredljivo prihvatiti da su bas on(ona) nasjeo. Takode, izuzetno je tesko za dobru osobu, rodenog "spasitelja", predati se i prihvatiti da problematicna osoba, posebno ako je to clan porodice ili neko koga zaista vole, ne zeli nista promijeniti i da je niko i nista (osim mozda neki teski zivotni shok, nesreca, pad na totalno dno) ne moze ubijediti u suprotno. Cak ni ako jasno vidi da njen(njegov) nacin zivota ne funkcionise kako treba ni za njih same.

Biraju tako, i tvrde da su se takvi rodili. Bez punog preuzimanja odgovornosti za manje ili vise svjesno koristenje i stetu nanesenu drugima, za svjesno rasturanje tudih zivota. Kako niko od nas nije i ne zivi na pustom ostrvu, njihove zrtve obicno nisu u jednini, nego su u pitanju serije iskustava i zrtava. Prije ili kasnije iz faze nestasne neodgovorne osobe prerastaju u svjesne parazite, koji se privremeno koncentrisu na zrtve koje najbolje mogu iskoristiti, i kad iscrpe izvor prelaze na iducu zrtvu. A prethodna zrtva ostaje ponekad devastirana i iscrpljena, ponekad i nesposobna da nastavi dalje. Pogotovo sto se, sudeci prema svjedocenjima, zrtve poslije osjecaju kao da su krive i ne mogu sebi oprostiti.

Prije svega, takve zrtve su pazljivo probrane. One su upravo medu samokriticnim i osjetljivim ljudima, koji izrazavaju svoju njeznost i ranjivost svjesno ili nesvjesno, i koji snazno, do doze naivnosti, vjeruju u ljubav.
Sociopati i koristoljubivi ljudi se ne bave snaznim, otresitim, samouvjerenim osobama, oguglalim na hiljade svojih zivotnih znanja i iskustava, koje se dobro nose sa svim svojim zivotnim i emotivnim problemima. Njima ne treba osoba koja za umrlim na pr. zna ustati nakon krace tuge i moze zivjeti jos 30 sretnih godina iza muza ili zene koju su voljeli. Ne zele osobu koja ce se na to kad je povrijedena dici i otici dalje, odrezavsi onog ko je to izazvao potpuno iz zivota. Ne, oni biraju zrtv e kao sto bi lav birao najsporiju antilopu. Sto manje energije da se utrosi za maksimalan ucinak. I pri tome one koji su otporniji naziva kuckama. Oni im se "ne svidaju kao osobe". U stvari, ono sto se takvima ne svida je to sto takve ljude ne mogu koristiti.

Kao sto je covjek koji kad cuje bombu pocne razmisljati o svakom svom koraku vec osuden na propast, tako je osoba koja se preispituje previse i vjeruje na pozitivan nacin (umjesto da vjeruje bez osjecanja i naboja prema tom svom povjerenju) daleko laksa za manipulaciju.

Malo sam se u zadnje vrijeme bavila citanjem knjiga iz psihologije, i popularne i strucne, i fiziologije, i tako su mi se neke od ovih slika potpuno slegle. Posebno mi je zanimljivo i zadovoljstvo bilo citati o razlikama izmedu zenskog i muskog mozga (govorim u razlikama u omjeru sivih i bijelih celija, razvijenosti izvjesnih centara i sl).
Prepoznala sam u procitanim primjerima iz stvarnih zivota drugih situacije slicne ljudima i scenama koje sam cula ili dozivjela u svom zivotu.

U stvari, planirala sam pisati o tome nesto vise, posebno u kontekstu koristenja interneta i njegovih opasnosti. Na internetu ili u kombinaciji povrsnih zivotnih i internet poznanstava, neki znakovi koje bismo u stvarnosti mozda i prepoznali kao upozorenje se ne vide. Nije naodmet upozoriti korisnike na razne mogucnosti zloupotrebe, ne samo na hackere i trollove, te jasno kriminalna djela i aktere. Puno se krije u sivim podrucjima, legalnim ali moralno neprihvatljivim.

Al da se vratim na pocetak. U pravu si da ima raznih ljudi. Jako razlicitih - ogromna, siroka lepeza.

Sa obje noge cvrsto na tlu tvrdim da ne umiju svi ljudi da vole. Nemaju kapacitet ni da vole, ni da preuzmu odgovornost za stete koje nacine. Pocinjenu gresku ispravljaju ovako: priznaju samo sebi da su pogrijesili, odluce da tude posljedice zanemare kao nebitne i "da nisam ja, neko bi drugi" i "to se meni nikad ne bi desilo - sam(a) je sebi kriv(a)", i iduci put su spremni uraditi jos vise, posto su onda jos bolje ispraksani u igri.

Jednako stabilno, sa obje noge na tlu, tvrdim i da bi na kraju, kad bi se sabrala ljubav i mrznja na planeti, ipak vise bilo ljubavi. Jer cak i takve ljude neko voli.

Onog momenta kad postanemo svjesni svega ovoga, ili kad nam se znakovi ponavljaju, kad nam ih drugi ukazuju ili se sami pokazuju, smatram da je dalje nasa odgovornost prema sebi i ljudima koji nas zaista trebaju i vole (u svrhu produktivne uzajamne ljubavi) da se zastitimo.

To ne znaci rezervu prema drugima, ne znaci dizanje zidova i kule strazara. U idealnom svijetu, to znaci samo pazljivu opservaciju drugih, poznavanje svojih granica, da ih nizakoga ne savijamo, da znamo i prihvatimo da svijet nije savrsen i da cemo u njemu svi patiti i grijesiti, ali da ne moramo na sebe preuzeti veci komad patnje ni samokrivljenja, jer to takode narusava zdrav balans, sto se odrazi na mnogo vise ljudi nego sto smo mi sami.

Eto na koju me bujicu navedose ni manje ni vise nego dva komentara i jedno ogledalo. :D Pozlilo je i meni od sirine u koju sam otisla. Sta bi tek bi tek bilo da je bilo vise. Ogledala. Ili komentara.

i ova je optimisticna :)