Medjunarodni dan mira

Poshto je u petak bio medjunarodni dan mira, a ja tek danas saznao sa ovog linka, a niko se nije setio da neshto napishe o tome, ajd' da ja napishem par rechi.

Prvo chega sam se setio je jedna pricha iz prvog svetskog rata, koju sam gledao pre nekoliko godina dok sam josh imao TV, a radi se o o ovom dogadjaju:

Elem, 1914. godine, na francuskom zapadnom frontu, od Engleskog kanala pa do shvajcarskih Alpi, bozhicna noc je bila potpuno mirna. Vojnichki rovovi su se protezali do na nekih 70 km od Pariza. Rat je trajao tek 5 mjeseci a oko 800 hiljada ljudi vec je bilo ubijeno ili ranjeno. Svaki vojnik se pitao da li ce prvi dan bozhica sa sobom doneti josh jednu rundu stradanja i ubijanja. Medjutim, neshto chudno se dogodilo: britanski vojnici su istakli iz svojih rovova plakate na kojima je pisalo "Sretan Bozhic", i uskoro su se zachuli glasni povici i chestitke kako iz njemachkih, tako i britanskih rovova.
Negdje usred noci, vojnici su pocheli izlaziti iz rovova, bez oruzhja, dok su oficiri obe strane bezuspeshno pokushavali da spreche njihove susrete negdje na sredini, na podruchju "nichije zemlje", gdje su se ovi upushtali u medjusobne razgovore, pa chak zajedno i pevali neke pjesme. Vojnici obe zaracene strane su medjusobno izmenjivali poklone – vecinom slatkishe i cigare – i Bozhic je tako proshao mirno na velikom podruchju fronta. Na jednom mjestu se chak odigrala i fudbalska utakmica izmedju vojnika u kojoj su, chini mi se, Britanci pobijedili Njemce. Rezultat sam zaboravio, ali razultat nije ni bitan
Spontano zatishje se nastavilo i posle Bozhica jer nakon shto su se vratili natrag u rovove, vojnici nisu zheljeli vishe da pucaju jedni na druge. Nijedna strana nije zheljela prva da otvori vatru.
Na kraju, visoke komande obeju armija morale su zameniti trupe na toj liniji fronta jer je drugachije bilo nemoguce nastaviti rat a tada je proglasheno i to - da ce se svaka "neformalna konverzacija" s neprijateljskim vojnicima smatrati izdajnichkim aktom.