Intervju: Jasmin Imamović, gradonačelnik Tuzle

BiH nije učinila dovoljno da zaštiti Iliju Jurišića

Vjerske zajednice imaju preveliku moć
Mi želimo da pokažemo jedinstvo Tuzle. Hoćemo da se obrati pažnja na ovaj slučaj, da ukažemo na to da nevin čovjek čami u zatvoru, da svi vide koliko je nama to važno. Hoćemo da izvršimo pritisak na vlasti BiH da budu agilnije u rješavanju tog problema. Ja međutim brinem za zdravlje Ilije Jurišića. Ne vjerujem u argument sile već u silu argumenta i to je ono šta imamo i šta ćemo pokazati
Prošlo je bilo skoro nedelju dana od izricanja presude Iliji Jurišiću po kojoj je ovaj Tuzlak kriv za smrt najmanje 51 vojnika JNA u slučaju “tuzlanska kolona”, a ostalo je bilo gotovo isto toliko do mitinga podrške Iliji Jurišiću. Tuzla, grad koji je po mnogima primer života nacija sa nacijama, a ne nacija pored nacija taj dan bila je obojena plavo žutim bojama zastava BiH jer Ćirina ekipica igrala sa Estonijom. Euforija u gradu viđena na svakom ćošku, a dok se smeštam u jedan lokal u centru grada i ćaskam sa gradonačelnikom Tuzle Jasminom Imamovićem, koji je žurio na utakmicu, u pozadini iz nekog od brojnih kafića čuje se glas Ismete Krvavec i pesma “Zemljo moja”.
Sve je podsećalo na neka davna vremena, jedino su koloriti drugačiji. U Tuzli sam boravio ipak zbog mučnije teme - Ilija Jurišić kojem će na dan izlaska intervjua Tuzlaci pokazati da neće tek tako lako preći preko olako izrečene presude.
* Kako vi kao pravnik i gradonačelnik gledate na čitav proces protiv Ilije Jurišića?
Predmet su otvorili i započeli organi Ratka Mladića, najtraženijeg zločinca na planeti. Srbija samo dovršava njegov posao putem jednog čovjeka koji je svetinja za Tuzlu, rijetko dobar čovjek, blage naravi, čist kao suza, bivši policajac. Svi su ogorčeni zbog te nepravde. U igri su generali, kao u "aferi Drajfus". Generali naprave spletku da se oslobode vlastite odgovornosti za pogibiju 53 čovjeka sa obje strane. Netko mora odgovarati za te ljude. Mi smo podnijeli krivičnu prijavu protiv Mileta Dubajića i njegovog pretpostavljenog Nedeljkovića. Dubajić je učinio niz krivičnih djela. On je razvalio magacine u državnom vlasništvu, što je zabranjeno, natrpao je eksploziv na obične kamione a onda na taj eksploziv stavio ljude. Postoje specijalni propisi kako se prevoze ti materijali. I kad niko ne bi poginuo on bi zbog izazivanja opasnosti morao ići u zatvor zbog ugrožavanja života velikog broja ljudi.
Postavio je ultimatum da će sravniti istočni dio grada ukoliko mu ne dođe delegacija od predstavnika policije, grada, Teritorijalne odbrane za 10 minuta . Ovo je bio nenaoružan grad. Sama ta prijetnja je teško krivično djelo. Tu je bilo i nekoliko osnovnih škola i obdaništa koje su tada radile. Zadržao je i tri parlamentara a međunarodno pravo zabranjuje to jer bi u ratnom pravu nestalo mogućnosti za pregovore. On ne da je zadržao tri parlamentara nego ih je zarobio i stavio uza zid. Ponovo teško krivično djelo. Onda nije uspostavio red. Policajci su bili okolo a ne u koloni. Postoje snimci i zapisi gdje se vidi. Pogodio je 25 ljudi prije nego što je uzvraćena vatra. A prije toga tri puta su pitali šta da rade? Bilo je najstrožije zabranjeno da nasjednu na bilo koju provokaciju jer su i prije prolazile kolone koje su rešetale po gradu. Neka pucaju u zrak, neka rade štogod jer su jači. Vjerovalo se da će kad odu da će se Tuzla i definitivno izvući jer u Tuzli nije pala krv. Svi su imali samo jedan motiv - da vojska izađe.
Dobili su naredbu da na vatru uzvrate vatrom. Naredbu je dao šef policije koji je dao takvu izjavu u sudu. Naredba je bila suvišna. Pucano je na policijsku patrolu, pa neće valjda patrola da zove šefa policije i da pita šta da radi. Priče o Patriotskoj ligi kojom je kao komandovao Ilija Jurišić su glupost jer su u Tuzli postojale samo vladine snage. Patriotska liga je istjerana iz grada. Ilija je Drajfus i neka žrtva se mora naći.
Čudimo se građanima Srbije. Ako je sudstvo takvo da je u stanju da osudi svakoga kad mu neko naredi onda treba znati da će svi doći na red ako se za to pokaže potreba. Braniti poštenje u suđenju, da ne bude osuđen neko za koga nema dokaza da je kriv znači braniti svoje vlastito pravo. Ozbiljan problem je što imate sudstvo koje je u stanju bilo koga zgrabiti, optužiti i osuditi. Imate tužioca koji je u stanju slagati. Na prvom mjestu na potjernici stavio je Selima Bešlagića, a tužilac tvrdi da nije na potjernici. Dobili smo informaciju da je Vukčević u Dubrovniku jednom rekao da se prevario, da mu je vojska uvalila predmet i da on zna da je ovaj čist. Portparol tužiteljstva kaže da neka tužiteljstvo BiH zatraži i pustićemo ga na slobodu. Oni su uvidjeli o čemu se radi. Svi svjedoci tužiteljstva svjedočili su u korist Ilije Jurišića. Svjedoci su bili pošteni - penzioneri JNA su govorili istinu, a tužitelj i sudija lažu. To je velika opasnost i za građane Srbije jer najviše onih koji će doći pod udar takvog pravosuđa su upravo građani.
* Smatrate li da je Tužilaštvo BiH, kao i sama država BiH učinila dovoljno da zaštiti Iliju Jurišića, ako svi dokazi koji govore u prilog da je Ilija Jurišić nevin već postoje?
Vlada BiH, a u okviru Vlade i Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo pravde u okviru kojeg je pravosuđe BiH nisu učinili dovoljno. Morali su da uvedu vanredno stanje. Morali su dokazati da braneći Iliju Jurišića brane sve nevine građane BiH. Za njih je bila prilika da dokažu da pošteno vladaju ovom zemljom. Oni su to gledali mlako, sporedno. Čitav državni vrh BiH se ponio vrlo neprofesionalno. Vidjeli ste kada bivši predsjednik SAD Bil Klinton vadi iz zatvora svoje sunarodnjakinje, uzme ih za ruke i povede u avion. Tako se brane prava svojih građana. Da znaju da služe, a ne samo da vladaju brinuli bi se o Iliji Jurišiću. Mi smo kao lokalna zajednica pod neprekidnim stresom. Fondacija "Istina, Pravda, Pomirenje" i svi u gradu činimo maksimum koji može uraditi jedan grad. Ilija je bivši predsjednik Vijeća. Tuzla je jedna multikulturalna, multinacionalna sredina što se vidi i po sastavu ljudi na vlasti. Naprosto, ne možemo shvatiti zašto tako opak udarac u Tuzlu.
* Pomalo paradoksalno ali na poternici Tužilaštva nalaze se Tuzlaci različite nacionalnosti (Selim Bešlagić, Budimir Nikolić, Ilija Jurišić...)?
Da, i to govori o Tuzli. Niko od njih nije naconalista. Svi su po uvjerenju izraziti antifašisti. Mi smo fašizam pobijedili još 2. oktobra 1943. godine. Pokazali smo da nije nepobjediv, da nije neranjiv i to nakon 40 dana velike borbe. Nacisti su mislili da će ovdje biti zasjedanje AVNOJ-a. Od tada do danas u kontinuitetu vlada ljevica koja se transformirala. Poslije komunista došli su reformisti, ja sam bio jedan od njih. Nakon toga ujedinili su se sa SDP-om. Nas su napadali i četnici i ustaše a mi smo se branili anfifašizmom. Ja sam partizanski unuk, mog zamjenika baka je bila jedna od šefova ilegalnog pokreta u Tuzli. Imamo 25 % mješovitih brakova i procenat još raste. Pravoslavna crkva je dva puta pogađana, Mladić ju je pogodio i dva puta smo je popravljali. Niko nije upitao zašto? To je naša crkva, naša kultura.
* Za 19. oktobar zakazan je miting podrške Iliji Jurišiću. Šta očekujete od mitinga?
Mi želimo da pokažemo jedinstvo Tuzle. Hoćemo da se obrati pažnja na ovaj slučaj, da ukažemo na to da nevin čovjek čami u zatvoru, da svi vide koliko je nama to važno. Hoćemo da izvršimo pritisak na vlasti BiH da budu agilnije u rješavanju tog problema. Ja međutim brinem za zdravlje Ilije Jurišića. Ne vjerujem u argument sile već u silu argumenta i to je ono šta imamo i šta ćemo pokazati.
* Verujete li da bi miting mogao da utiče na poništenje presude od strane Vrhovnog suda Srbije?
Mi samo hoćemo uputiti poruku i vladi u Sarajevu i vladi u Beogradu. Ne znam kakvo je stanje u Vrhovnom sudu ali ponavljam - imate problem. Imate mašinu koja će da jede, kada nestane žrtava izvan Srbije, i građane Srbije.
* Tuzlake je nedavno pogodila i izjava Milorada Dodika koji tvrdi da je masakr na Tuzlanskoj kapiji, jednako kao i masakr na Markalama isceniran.
Tu su izginula djeca na očigled cijeloga svijeta. Najmlađa žrtva je imala dvije i po godine. bili su u kafeu sa svojom bebom, a geler koji ga pogodio u srce bio je kao zrno riže. Tu su se okupljali oni koji nisu dorasli za kafiće - djevojčice i dječaci. Prosjek ubijenih je 23 godine. Nekoliko starijih ljudi, a ostalo sve tinejdžeri. To je naša najveća rana. Nekako se u ratu silom prilika čovjek navikne na smt muškaraca ali na smrt djevojaka, djevojčica...to je bio užasan šok. To je bilo posipanje soli na ranu. Ljudi su se izbezumili od tolike drskosti. Međutim, vidjeli smo da u tome ima sistema. Prvo su dovedeni neki ljudi koji nisu iz Tuzle, stavili su šatore i rekli da su ugroženi u Tuzli. Kada smo ih pitali odakle su rekli su da su iz Kalesije. Zatim je uslijedila ta stravična izjava i onda stravična presuda. To je jedan sistem udaraca u Tuzlu koji će nas samo ojačati. To ćemo pokazati 19. oktobra na trgu. Svi ćemo imati žute trake na rukavu sa kartom BiH. Taj tužitelj stavlja na potjernicu naše najpošetenije ljude a ovi u Sarajevu to puste.
* Šta mislite, koji su razlozi takvoj Dodikovoj tvrdnji, iako je presuda za ovaj masakr već doneta? Novak Đukić je još uvek nepravosnažno osuđen na 25 godina.
Dodik radi sve da razbije BiH. On želi ovdje prouzrokovati bošnjački nacionalizam jer uvijek je za stanje u jednoj zemlji najodgovornija najmnogoljudnija nacija. Za stanje u bivšoj Jugoslaviji najodgovorniji su bili Srbi. Mogli su glasati za nekog poput Bogdana Bogdanovića, Ivana Đurića, nekog poput profesora Životića, ili Ivana Stambolića, ali su se opredijelili za jednu radikalnu opciju. Milo Đukanović da je napravio jednonacionalnu crnogorsku partiju nikad Crna Gora ne bi bila suverena već je napravio širok nacionalni front. Ako bi neko raspalio bošnjački nacionalizam možda bi se stekli uslovi da se raspadne BiH. Najbolji uslov da ljudi mogu živjeti zajedno je Tuzla. Mi ne samo da živimo zajedno nego se razvijamo 10 puta brže nego drugi gradovi u BiH. Mirko Ilić je rekao da je za jedan sat vidio više osmjeha u Tuzli nego za 10 dana boravka u BiH. Martin Luter King je bio u pravu kada je rekao da se mrak ne može pobijediti mrakom nego svjetlom, a mržnja ljubavlju. Selim Bešlagić je vodio takvu politiku a ja sam nastavio od 2001. godine. Tuzla je dokaz da je antinacionalizam najviši nivo patriotizma. Zato ne prestaju udarci po Tuzli. I kada je bio Dejton Tuzla je spominjana kao pozitivan primjer. Tuzla je trn u oku i SDA jer ne može da ovlada trećim gradom po veličini u BiH i drugim u Federaciji. Njima je to strašno jer su u Tuzli Bošnjaci većina. Rastao je broj sa ljudima koji se nisu vratili u Podrinje i djelimično u Posavinu i kako sada oni tu ne mogu osvojiti vlast? Sa druge strane Dodik koji provodi radikalni nacionalizam koji je sve ljude iznenadio i ima Tuzlu kao dokaz protiv onoga šta govori i radi. Nama je zlo od toga da se neko čudi što mi živimo kako smo živeli prije rata. Kako taj dokaz da ljudi mogu živjeti zajedno i da im je tako bolje uništiti? Stavi na potjernicu najpoštenije ljude i negiraj zločin nad građanima.
* Koliko je na tom tragu i pisanje Fatmira Alispahića koji u tekstu “Dejtonske straže đenerala Draže” prozvao Srbe u Tuzli da nisu reagovali na taj Dodikov istup, prozivao je i vlast SDP-a, a dalje je nastavio i vas da proziva da za vreme rata kada ste bili ratni sekretar u Tuzli niste učinili ništa da zaštitite tuzlanske Srbe od progona?
On je nekad pisao ultralijevo, sada ultradesno. To su užasni tekstovi ali oni ovdje nemaju mnogo odjeka. Tek oko 15 odsto je glasalo za SDA. To kod nas nikad nije moglo proći.
* Morate priznati da 15 odsto nije malo pogotovo kod populacije, mislim na nacionaliste, koja je znatno glasnija i koja ima nekad i više uticaja na politiku od one “tihe manjine”?
SDA u Tuzli je umjereniji od drugih, ali Fatmir nije SDA. Oni u Tuzli nikada nisu davali takve izjave. Njega više nema u novinama. Ne možete čuti predsjednika SDA Tuzle da je dao ijednu nacionalističku izjavu, da je nekad rekao bilo šta protiv Hrvata ili Srba Tuzle. Na udaru sam najviše ja. Nije bilo neonacizma nikada. Fatmir Alispahić nije pero SDA, a čije je vidjećemo. Potpuna utopija je da to prođe u Tuzli.
* Tuzla je na izjavu Dodika reagovalo krivičnom prijavom, baš kao i Sarajevo. Sa druge strane Dodik legitimno pregovara u budućnosti BiH.
Krivična prijava nije presuda, tek iniciranje krivičnog postupka. Vidjećemo da li će postati optužnica. Međunarodna zajednica je žestoko osudila izjavu i na taj način poručila pravosuđu da radi svoj posao.
* Mislite da ga briga?
Njegovi prvi saradnici, a pogotovo on su ogromne pare uložili i imaju sve obezbjeđeno u Beogradu. Može biti da im se žuri da odu tamo. Prave jednu grešku. Sve te ljude smatrate Bosancima, a on umjesto da ima poštovanje prema svojim korjenima, prema svojom zemlji, odriče se od dijela zajedničkog vlasništva na BiH. To je problem svih nacionalista. Sad sam vidio na Orašju da su križali table, odnosno ćirilićna slova. Najvažniji dokaz za postojanje bosanskog jezika je bosančica koja je bila u primjeni 900 godina, a to je bosanska ćirilica. I sad kad neko mrzi jedno od dva bosanska pisma direktno ide na cijepanje Bosne. Nacionalisti zbog mržnje prema ćirilici direktno režu korjene BiH, dokaze o njenoj državnosti i pismu. Svaki nacionalizam pravi najveću štetu naciji čiji je pa tako i Dodikov.
* Bosna je zemlja čudnih paradoksa, rekao mi jednom vaš prezimenjak Emir. Tako imamo sada situaciju da je Tuzla proglasila Valentina Incka nepoželjnom osobom u isto vreme kada Dodik sve glasnije zahteva gašenje institucije Visokog predstavnika?
Jeste, ali nije Inzko proglašen nepoželjnom osobom. Nisam bio na kolegijumu kada su vijećnici zatražili od Incka da smjeni Dodika, a ako to ne učini da će oni tražiti njegovu smjenu. Morao sam to da ispravljam. Osjetio sam ljudsku potrebu jer Incko radi pošteno. Nije dobro da se međunarodna zajdnica povlači iz BiH pa sam to 2. oktobra na Dan oslobođenja Tuzle i rekao. Ja predstavljam građane, a ne Vijeće.
* Dakle, smatrate da Incko radi dobar posao iako se čini da je izgubio kontrolu, posebno nad Dodikom?
Smatram da radi solidno svoj posao. Možda je najbolji posao do sada radio Petrič, ali manja su ovlašćenja Incku, a i druga je politika međunarodne zajednice prema BiH.
* Spominjali ste bosansku ćirilicu i srednji vek. Vaš poslednji roman - “Molim te zapiši” je knjiga upravo o srednjovekovnoj Bosni. Inspiracija - stećci. Zašto?
To je doba Bosne kada narasta njena moć, a biće na vrhunu u doba Tvrtka I. Dosta me Krleža inspirirao da napišem tu knjigu. Bosna je bila laička a ne vjerska država što je bilo nemoguće u to doba u kontekstu Evrope. Vjerovali su u Isusa ali ne u hijerarhiju crkve i papu. Normalno da su imali probleme, ali su svaku namjeru da izbije krstaški rat u startu osujetili. Imali su jaku administraciju i bili su utočište hereticima iz čitave Evrope. Sviđa mi se ta slobodna ideja, ta umjetnost. Nisu vjerovali u šuplju tačnost forme, oponašanje, nego su težili da iskažu neiskazano. Riječ je o jednoj uvrnutoj formi, autohtonoj kulturi koja je bila svoja. Pa i ta bosanska ćirilica nije ista kao srbijanska. Nije bilo sveprisutnih nacionalizama, svi su bili Bosanci, bio je ravnopravan odnost ateizma i teizma. Postojala je Crkva bosanska kao institucija. Meni se dopao taj period.
* Kako iz te persektive gledati na današnju Bosnu?
Preveliki moć kod nas imaju vjerske zajednice, previše se ističu, previše su prema njima blagi političari koji i ako nisu vjernici tvrde da to jesu. To postaje tragikomično. Imamo tragediju na prostoru bivše Jugoslavije - ili ateizam ugrožava teizam, što je bilo prije ili sada je obrnuto. Za mene je izbor vjere pravo da budem vjernik ili da budem ateista. Mi to ovdje ne možemo da postignemo i to je ogromni problem.
* Koliko smatrate da su današnje Sodijaldemkratske partije udaljile od izvorne ideje? U Srbiji ih predstavljaju Socijalisti Slobodana Miloševića, u Hrvatskoj jedan od najglasnijih tragikomičnih likova je svakako Milan Bandić, SDP-ov gradonačelnik Zagreba, čovjek koji se konstantno dodvorava crkvi, a i ona njemu.
Socijaldemokratija nije razvijena u dovoljnoj mjeri, nije dovoljno hrabra. Nema dobrih igrača. Jednom je Šeks rekao za Račana da je reciklirani komunista. Vidiš kako je to odvratna izjava. Znači da je svakako smeće. Zašto mi ne kažemo da smo bili gospoda kada su nas zvali drugovima, što je istina. Zašto ne kažemo da je BDP prije raspada SFRJ bio kao u Italiji, zašto zadovoljstvo građana kakvo je nekad bilo danas imamo samo u Švedskoj i Norveškoj. To nije bila utopija pogotovo jer je trajalo pola stoljeća. Imali smo dobar sistem, sistem jednakih šansi. Koliko je bilo univerzitetskih profesora koji su bili ratna siročad. Danas samo bogati mogu školovati svoju djecu. Mjereno po suicidu, narkomaniji, prostituciji, po svemu nelegalnom...mogao sam po svi gradovima u prostoru bivše SFRJ da hodam u bilo koje doba grada. Sigurnije sam tada hodao u bilo kom gradu bivše Jugoslavije nego što sada hodam možda čak i Tuzlom.
* Kako gledate na opšteaktuelnu reviziju antifašizma u svim krajevima?
Dugo potomci četnika i ustaša vrebaju priliku da dođu glave potomcima partizana. Pobjeda antifašista na prostoru bivše Jugoslavije je svijetla pobjeda. Tada smo bili rame uz rame sa najvećim svjetskim antifašističkim silama. Tu revoluciju vodile su internacionalne snage i intelektualci. Antifašisti su bili najveći intelektualci tog vremena. Oni su se tada usudili da se bore protiv najmoćnijeg čovjeka na svijetu, protiv Hitlera zbog kojeg je čitava Evropa cvokotala. Sada bi nacionalisti da preprave istoriju, a to je Orvelova “1984”. Nacionalisti su po svom biću totalitaristi i žele da vladaju svime i prošlošću i sadašnjošću i budućnošću. Može im se zato jer se prepala ljevica. On tebi kaže da si komunista, a mi treba da mu kažemo da je i gradonačelnik Pariza onda komunista. Jeli on onda veći gospodin? Kaže da si nostalgičar, a mi se branimo...pa jašta je nego nostalgija za nekim boljim vremenom. Kada su nas poštovali, kada nije trebala viza ni za jednu zemlju. Ne odgovaramo im dovoljno hrabro i ne borimo se protiv tog revizionizma.
* Da li smatrate da sa nacionalistima vredi razgovarati?
Na nacionalizam treba odgovoriti antinacionalizmom. Mora se istina spašavati. Danas u BiH vlada jedan kolektivni pesimizam. Potreban je nagli šok. Možda to bude ovaj novi Dejton.
* Mislite li da je zaista reč o novom Dejtonu?
Možda uvod u novi Dejton.
* Šta bi se trebalo izroditi odatle?
Efikasna država, da se efikasno usvajaju i primenjuju zakoni.
* Pod patronatom međunarodne zajednice?
Pa ako bude efikasno onda neće ni trebati. Mora se onemogućiti zloupotreba. Meni je stid da je važnija nacija i vjera a ne kakve su tvoje refercence. Moramo da se oslobodimo tih predrasuda, a ne da se uvijek hvatamo za naciju i vjeru kada treba da se vrši opstrukcija. Cilj Dejtona je bio da zaustavi rat, a sada zaustavlja mir i razvoj. Mora prestati zloupotreba povjerenja građana. Imamo previše parlamenata, 14 premijera, 14 vlada...oni zlostavljaju četiri miliona građana BiH. Kako će oni to skontati i da drugačije glasaju ne znam. Veliki je stepen nepismenosti a to samo proizvodi takvu vlast.
Izvor:e-novine.com



Tuzla danas 19.10.2009. u
Tuzla danas 19.10.2009. u 13.00 sati






Mi želimo da pokažemo
Mi želimo da pokažemo jedinstvo Tuzle. Hoćemo da se obrati pažnja na ovaj slučaj, da ukažemo na to da nevin čovjek čami u zatvoru, da svi vide koliko je nama to važno. Hoćemo da izvršimo pritisak na vlasti BiH da budu agilnije u rješavanju tog problema. Ja međutim brinem za zdravlje Ilije Jurišića.
Jasmin, čovjek kojeg nema
Imamović nije žena, a ni lik iz mašte, pa ipak u posljednje vrijeme sve više podsjeća na Jelenu
04.10.2009. 03:30
U Andrićevoj pripovijesti "Jelena, žena koje nema", izmaštana žena, Jelena naravno, kako vrijeme odmiče, sve se rjeđe pojavljuje kao privid pripovjedaču.
Tuzlanski načelnik Jasmin Imamović nije žena, a ni lik iz mašte. Ipak, u posljednje vrijeme sve više podsjeća na Jelenu. Sve se rjeđe pojavljuje na mjestima na kojima se očekuje, na kojima bi trebao i u, krajnjem, morao biti.
Jasmin Imamović, naime, nije 15. maja ove godine prisustvovao obilježavanju godišnjice bitke na Brčanskoj Malti. Izazvao je time ogorčenje tuzlanskih patriota, učesnika bitke. Imamović je baš na godišnjicu otputovao u Zagreb da promovira svoj novi roman!
Nije Jasmina Imamovića bilo ni u utorak, na protestima zbog skandalozne presude srbijanskog suda Iliji Jurišiću. Opet neke neodložne obaveze, službeni put?
Šta je razlog Imamovićevog izbjegavanja da se pojavi na događajima koji imaju veze s bitkom na Brčanskoj Malti? Strah od nekoga ili nečega? Linija nezamjeranja s nekim (s kim li samo)? Ili tek koincidencija? Ko će odgovoriti na ova pitanja?
Jasmin Imamović ima kratko sjećanje pa zaboravlja ko je bio ratni sekretar Skupštine opštine Tuzla koji je šutnjom odobravao ratne progone tuzlanskih Srba; koji je kao glavni gradski pravnik formulirao sramotnu odluku "Persona non grata" kojom se izbjeglim tuzlanskim Srbima oduzima imovina i zabranjuje povratak u Tuzlu; koji je kreirao ili šutnjom odobrio ratna ukidanja antifašističkih naziva škola i ulica, te lično nadgledao skidanja Titovih slika; koji je dozvolio ratno ukidanje najvećeg antifašističkog praznika 2. oktobra; koji je kreirao da Tuzla postane jedini grad u Evropi u kojem će se dvije ulice zvati po pripadnicima Hitlerovih formacija; koji ni jednom riječju, a kamoli rečenicom, tekstom ili knjigom nije reagirao na postojanje i pisanje glasila "Zmaj od Bosne", a kao sekretar Opštine i glavni gradski pravnik bio je dužan tražiti reakciju javnog tužioca i zabranu glasila koje javno poziva na ubistva tuzlanskih Srba, na progon mješovitih brakova i djece iz mješovitih brakova, na uvođenje šerijatske države...
novo, novo, najnovije
novi karijerista
jedan, pedeset
možda već i trista