Društvo spektakla

IZ PREDGOVORA ZA IV ITALIJANSKO IZDANJE
Godine 1967. želeo sam da SITUACIONISTIČKA INTERNACIONALA (SI) dobije jednu teorijsku knjigu. U to vreme SI je bila ekstremistička grupa koja je najviše doprinela povratku revolucionarne borbe u moderno društvo. Bilo je lako videti kako se ta grupa, koja je odnela pobedu na planu kritičke teorije i vešto manevrisala na terenu praktične agitacije, približava vrhuncu svoje istorijske akcije. Tako se ukazala potreba za knjigom koja će biti na raspolaganju u previranjima koja će ubrzo uslediti, ali koja će nastaviti da živi i posle njih, u dužem periodu subverzivnog delovanja koje su ti nemiri otvorili.
*
Svako ko bude pažljivo čitao ovu knjigu primetiće da ona ne nudi nikakve garancije o pobedi revolucije, njenom trajanju ili u pogledu teških puteva kojima treba proći, a još manje o tome kako će ta revolucija, što se ponekad olako obećavalo, doneti savršenu sreću svakome. Moj pristup, u isto vreme istorijski i strateški, daleko je od toga da tvrdi kako bi život trebalo da bude idila lišena svih nevolja i svakog zla, samo zato da bi nama bilo ugodnije, a da su uzrok nesreće ljudi samo nedela nekolicine posednika i vođa. Svako je plod svojih dela, pa ako mu njegova pasivnost prostire postelju, neka se onda i izvali u nju. Najveći rezultat katastrofalnog raspada klasnog društva je činjenica da je po prvi put u istoriji prevaziđeno pitanje da li ljudi vole slobodu ili ne. Sada će biti prisiljeni da je vole.
*
Spektakl je svuda počinjao u prinudi, krvi i prevari, ali je obećavao bolje dane. Verovao je da ga ljudi vole. Sada više ne obećava ništa. On više ne kaže: "Ono što se vidi je dobro, ono što je dobro vidi se". Sada jednostavno kaže: "To je tako." On iskreno priznaje da je nepopravljiv, iako je stalna promena - promena svega što postoji u ono najgore - njegova suština. Izgubio je svaku iluziju o samom sebi.
*
Dani ovog društva su odbrojani. Njegovi razlozi i njegove zasluge pažljivo su izvagani i videlo se da ne pretežu. Njegovo stanovništvo je podeljeno na dve strane, od kojih jedna želi da ovo društvo nestane.
Gi Debor, januar 1979.
P.S.
Za dalje idite na (http://www.crsn.com/debord/drustvospektakla/drustvo_tekst.htm) pa, lagano citanje do dna stranice, a tu lepo ima [Sledeće], opet lagano do dna [Sledeće], opet lagano do dna [Sledeće], opet lagano do dna [Sledeće], opet lagano do dna [Sledeće], opet lagano do dna [Sledeće], opet lagano do dna [Sledeće], opet lagano do dna [Sledeće], opet lagano do dna [Sledeće],




[sledece]
i na kraju nas ceka test ala kiki i prigodna diploma?!
...
...
kiki...??!!
a ovo treba da dozivim kao neshto pozitivno...
ili ipak kao neshto drugachije...
ne mogu da procenim...
mmmm...
ipak mislim da je to bezveze...
ja sam za neshto slichno dobio od gazde ovo:
Urbane, zamolio bih te dve stvari:
1. da smanjih broj svojih priloga
2. da ne saljes priloge poput ovih o Gi Deboru ili Brusu Vilisu. Kao sto pise na prospektu bloga, ovo mesto zamisljeno je kao najsiri front borbe protiv svih oblika srbijanskog politickog, mentalnog i ideoloskog mainstreama.
Gi Debor, Brus Vilis i slicne stvari tu ne spadaju.
***
zato ipak mislim da je ovo jadno...
sorry kiki...
i ti si izgubio touch...
eye of the tiger man...
eye of the tiger...
Hvala, Urbanče,
putuj bezbrižno i ne okreći se sine :)