Crna Gora: Drzava na zlu glasu

MIRJANA KULJAK, PROFESORICA NA EKONOMSKOM FAKULTETU U PODGORICI, GOVORI ZA FERAL O EKONOMSKOJ I POLITIČKOJ BUDUĆNOSTI CRNE GORE

DRŽAVA NA ZLU GLASU

Na političkoj sceni su ostavljeni pijuni kojima manipuliraju ekonomski moćnici preko mreže neformalnih institucija koje se protežu u sferi novca, medija i tajne policije. Novčani tokovi u Crnoj Gori jako su pregrijani a tokovi proizvodnje to nisu. S obzirom da novac od nekuda dolazi, a nije zarađen u prodaji roba i usluga, o Crnoj Gori se u međunarodnim dokumentima govori kao o velikoj svjetskoj praonici novca. Evropska ideja ne stanuje u kritičnoj masi crnogorskog društva već prebiva ideja tradicionalnih klanova i komunističke uravnilovke. Crna Gora je izabrala takav neevropski put i to je možda prava mjera Crne Gore u ovom trenutku

- Kakve su evropske perspektive Crne Gore, godinu dana nakon stjecanja nezavisnosti?

- Transformacija crnogorskih institucija u posljednjih petnaest godina nije se kretala prema stvaranju institucija evropskog tipa. Evropski dokumenti upozoravaju da su u Crnoj Gori stvorene organizacije nekog neformalnog tipa, na rubu ili mimo zakona i dobre poslovne prakse. Tradicionalne institucije - pleme, bratstvo i kumstvo - izvitoperile su se, a samoupravne su mutirale u neformalne mreže u kojima postoji običaj koji se u Crnoj Gori zove "učinjenje", iz čega slijede "učinjeni ljudi" što je sve zajedno drugo ime za – korupciju. Zato evropski izvještaji formuliraju takav sistem neformalnih institucija kao vladavinu korupcije i organiziranog kriminala.

- Na kakve neformalne institucije mislite?

- Radi se o "nečem između" formalnih institucija, o koruptivnim odnosima koji su proželi sve strukture organiziranog društva. Uzor tim institucijama nalazi se u samom vrhu vlasti koja se nakon referenduma o crnogorskoj nezavisnosti izvukla iz sfere političkog odlučivanja i prešla u sferu ekonomske moći. Formalno, Crna Gora je uspostavila državne institucije, donijeti su ustav i zakoni, ali neformalne institucije imaju veću snagu i po njima sve funkcionira. Na političkoj sceni su ostavljeni pijuni kojima manipuliraju ekonomski moćnici preko mreže ovih neformalnih institucija koje se protežu u sferi novca, medija i tajne policije. Sve te ljude možete vidjeti na nogometnim utakmicama kako sjede zajedno i tapšu se po ramenima. To je naprosto slika jedne države na zlu glasu.

Ružni, prljavi, zli

- Zašto je snaga evropske ideje toliko slaba?

- Problem je u tome što evropska ideja ne stanuje u kritičnoj masi crnogorskog društva. Ta ideja je bila nastanjena na primjer u Liberalnom savezu Slavka Perovića koji je još početkom devedesetih govorio o moralnoj obnovi Crne Gore, ali sa druge strane u daleko većoj političkoj i socijalnoj masi prebiva ideja tradicionalnih klanova i komunističke uravnilovke. Utoliko sukob crnogorske političke elite s Miloševićem nije bio autentičan već je predstavljao pragmatično pitanje distribucije moći. Metafizički rečeno, ljudi jesu kvarljiva roba i ako se zapitamo zašto se u većini crnogorskih stranaka na lažan način danas govori o Evropi, odgovor ćemo pronaći u narušenom etičkom tkivu društva. Zato nije dovoljno da samo govorimo o zaostalosti nego i o – zlu.

- Kako je izgledao stvarni raskid s Miloševićem?

- Današnja crnogorska politička elita bila je dio Miloševićevog tima sve do druge polovice devedesetih i onda su ti političari shvatili da će Milošević izgubiti, da će morati da plati račune i željeli su prijeći na pobjedničku stranu da bi sebe spasili. Oni su promijenili i retoriku i politiku ne zbog projekta samostalne Crne Gore nego radi vlastitog spasa. Budući su im ruke bile krvave početkom devedesetih oni su tu ideju nezavisnosti iznijeli na nečist način pa je onda i država koju oni stvaraju nečista. Indikativno je da je kazneni postupak protiv gospodina Mila Đukanovića za šverc duhanom i dalje u toku u dvije evropske države, u Italiji i u Njemačkoj, a njegova fotografija u vojničkoj uniformi pred Dubrovnikom u jesen '91. je autentična. On se njom dičio praktično do nedavno, ali su arhivi u međuvremenu brižljivo pročišćeni.

Švercanje prosperiteta

- Koliko je realna procjena političke elite da Crna Gora trenutno ima stopu rasta društvenog proizvoda od šest posto?

- Priča o "šest posto" je priča za onu biračku masu koja treba i dalje da podržava vlast jer takav bi porast poželjele mnoge zemlje. Radi se o tome da su novčani tokovi u Crnoj Gori jako pregrijani – na to su skrenuli pažnju i promatrači iz MMF-a – a tokovi proizvodnje to nisu. S obzirom da novac od nekuda dolazi a nije zarađen u prodaji roba i usluga, o Crnoj Gori se govori kao o velikoj svjetskoj praonici novca.

Da bismo locirali izvore tog novca, moramo se ponovno vratiti na polje politike i vidjeti da vladari neformalne moći otvaraju banke, razne agencije i kupuju firme, a porijeklo kapitala i "tko je odobrio kredit" ostaje nerazjašnjeno. Da bi se otkrio trag takvog novca, morao bi postojati pravosudni i policijski sistem koji nije korumpiran, a za takvo što morate u parlamentu imati vlast koja će izvršna i pravosudna tijela natjerati da rade svoj posao, a ne da ih ohrabruje u korupciji. To znači da bi se parlamentarna većina u Crnoj Gori morala promijeniti, ali najgore je što ja ne vidim tko bi takvu većinu mogao zamijeniti.

- Gdje se oplođuje takav kapital?

- Ogromni skokovi cijena nekretnina, u prvom redu zemljišta, ukazuju da ogromna masa novca pretendira na ograničenim resursima. Ulažući u nekretnine, taj novac se ne ulaže da bi došlo do neke proizvodnje već da bi se te nekretnine iznajmile ili prodale onima koji će novac još više prati. Tako dolazimo do svojevrsnog "ruskog sindroma" pa se ja plašim da se Crna Gora, koja će već sutra izgledati kao Hong Kong s poslovnim neboderima na basnoslovno skupom zemljištu, neće lako izvući iz te duboke brazde svjetske praonice novca u koju je ušla. Mi u ekonomiji znamo da najrizičniji poslovi donose najviše cijene i najviši profit, a također znamo da su ti najrizičniji i najprofitabilniji poslovi u švercu cigareta, droge i oružja. E sad zamislite kada tako razgranatu mrežu napravite u državi od šesto hiljada stanovnika...

- Kakva je uloga medija u crnogorskom društvu?

- Pratite tokove novca pa ćete vidjeti kako se stvari odvijaju. Ako pogledate kako se, na primjer, materijalni položaj nezavisnih novina Vijesti i tjednika Monitor u zadnje vrijeme jako poboljšao, što na ovim područjima nije moguće zbog nekog ogromnog tiraža, onda to jasno ukazuje da su ove novine postale dio novčanog kartela. Pitanje je samo tko se za koji dio kolača bori. Za razliku od drugih ex jugoslavenskih prostora, u Crnoj Gori osim ratnih postoje i antiratni profiteri pa borba i prešutni dogovori među njima nisu jasni, ali onda imate novine s puno para koje napadaju stranku na vlasti.

- Mogu li Crnoj Gori pomoći strana ulaganja?

- Njemački ambasador Thomas Schmidt rekao je da je preduvjet za ulaganje poslovnih ljudi iz Njemačke u Crnoj Gori - vladavina prava. On je doslovce rekao ovo: "Te kumovske i porodične veze su ostaci iz jednog vremena. Glavni problem Crne Gore su administrativni kapaciteti, pravna sigurnost i korupcija." Cijene dionica na burzi, koje su nepredvidljive i koje ovise o ovom pregrijanom novcu i od dogovora moćnih ljudi iz sjene, potpuno su nepodesne za strana ulaganja. Turizam nije u stanju da osigurava evropske standarde, u proizvodnji hrane u kojoj se Crna Gora deklarira kao ekološka država, nemamo institucije koje će kontrolirati takve standarde i zato s takvom proizvodnjom ova zemlja ne može na svjetsko tržište.

- Što u takvoj situaciji politički može učiniti Evropa?

- Postoji granica do koje Evropa može nešto učiniti na nekom području savjetujući, predlažući ili ucjenjujući u nekom trenutku. Da bi Evropa mogla nešto djelotvorno učiniti oko ostvarenja evropskih političkih i ekonomskih standarda, ona bi morala imati evropskog partnera u Crnoj Gori, ali on ne postoji. Ja sam zbog toga jako tužna i veliko je pitanje da li će ti procesi uopće ići putem evropskih integracija. Vi možete čuti od zvaničnika u Crnoj Gori, nekada više a nekada manje tvoreno, da u suštini Crnoj Gori evropske institucije i nisu potrebne. Na kraju se može reći da je Crna Gora izabrala takav neevropski put i to je možda prava mjera Crne Gore u ovom trenutku.