Sta je to Yage? Pokusaj sesti

Polako se blizi kraju prvi dio mog boravka u Taitinoj kuci. Za nekoliko dana (3. II) putujem za Peru, u grad Iquitos, ulaz u peruansku Amazoniju, poznat po velikom broju curanderosa, koji rade sa Ayahuascom (Yageom). Tamo me ocekuje Alan S., "gringo" koji vec godinama zivi u Peruu, ozenjen sa Peruankom, i sam curandero. U Iquitosu cu boraviti 3 sedmice i, ako sve bude islo kako sam isplanirao, imacu priliku da pijem Ayahuascu sa vise izvanrednih lokalnih curanderosa.

Drugi dio mog boravka (mjesec dana) sa Taitom Guillermom u Kolumbiji ce biti relativno kratak i sluzice vise rezimiranju naucenog. Ali, posto je u pitanju Yage, stvari ce najvjerovatnije izgledati drugacije od ocekivanog.

Ovo javljanje je uvodno u seriju izvjestaja, u kojima cu pokusati da sazmem nauceno, da sagledam promjene, koje su se desile sa mnom velikom brzinom. Zelim da zastanem za trenutak u procesu spoznaje i da se osvrnem oko sebe. Bitno je obuhvatiti ovaj bogati pejzaz, kroz koji prolazim, jednim pogledom, odmjeriti rastojanje koje sam presao od polazne tacke mog putovanja. Udahnuti vazduh i skicirati mapu teritorije u koju sam vec duboko prodro sa sve manje iluzija da postoji kraj ovom putovanju.

Vec sam svjetlosnim godinama udaljen od onog antropologa-zapadnjaka koji je proslog oktobra sletio u Bogoti sa zeljom da uradi specificno istrazivanje posveceno mitologiji jednog autenticnog amazonskog medicinskog sredstva starijeg od kulture, moguce cak i starijeg od covjecanstva. U Zürichu, u razgovorima sa mojim profesorom, predstavljajuci koncept istrazivanja, precuo sam (ili mozda nisam htio da cujem) mudre rijeci covjeka koji se vec 40 godina bavi ovom naukom:

"Zaboravite sve koncepte i hipoteze!"

Savjet, koji moj profesor daje svakom studentu, koji krece na teren svog istrazivanja, izgleda kao stvoren za Yage. Koja istina: Zaboravi sve predrasude! Ali kako objasniti ovu jednostavnu istinu studentu, koji nakon pet godina provedenih u seminarskoj sali, glave pune knjiga drugih slavnih antropologa, pun zelje za otkrivanjem, ali i pun straha od onog sto ga ocekuje, krece na svoj prvi put? Logicno je da ce se ovaj student grcevito drzati svojih hipoteza koje je sa puno truda mjesecima sastavljao, brusio i glancao. Pred samo putovanje bio sam pun ponosa na svoj koncept, kao da je bio u pitanju vec gotov istrazivacki rad. Nekoliko sedmica provedenih sa Yageom bilo je dovoljno da ovaj isti koncept pretvori u prah i pepeo.

U pocetku me je uhvatila panika. Nisam znao sta da radim, osjecao sam se izgubljenim. Nakon sto mi je postalo jasno da je koncept, plod visemjesecnog promisljanja, ponos mog intelekta, u ovoj formi neostvariv, dobio sam zelju da placuci pobjegnem odavde.

Ali srecom nisam pobjegao. Umjesto toga uradio sam najpametniju i jedinu mogucu stvar. Ostao sam i prepustio se toku dogadjaja, sa otvorenim ocima, srcem i razumom, registrujuci sve sto mi se ucinilo bitnim. Naravno, opstepoznata je stvar da, kada se nalazimo u kulturnom kontekstu, drugacijem od onog u kome zivimo, nisu sve stvari, koje nam izgledaju bitne, zaista i bitne. Niti su na prvi pogled nebitne stvari zaista nebitne. Ne mozemo da pobjegnemo od predeterminiranog oblika, kojeg nam je podarila nasa sopstvena kultura. Jedino sto mozemo da uradimo je da konstantno budemo svjesni sopstvenog predeterminiranog stanja kada se susrecemo sa novim kulturama, obicajima i tradicijama. Da li je, na primjer, gadjenje od pijenja krvi univerzalija, koja ima odredjeni medicinski znacaj, ili je formirano kulturom u kojoj odrastamo? U Kolumbiji postoji obicaj pijenja krvi bika, koje posjeduje puno vitamina i daje vitalnost onome koji je pije. Takodje je i pijenje golubije krvi rasirena pojava. Ovaj tretman tradicionalni lijecnici prepisuju rekonvalescentima, koji pate od slabosti i anemije u fazi oporavka od bolesti.

Dakle, potrebno je imati otvorene oci, srce i razum i biti svjestan ogranicenja sopstvene kulture u susretu sa novom. Imam srecu (ne po prvi put u mom zivotu!) da sam susreo taitu koji posjeduje veliku otvorenost duha, naklonost prema mladima koji zele da uce i, prije svega, izuzetnu ljubav za komunikaciju. U mom konceptu nije bilo predvidjeno da istrazivanje sprovedem u regionu Putumaya, koji se nalazi na jugu Kolumbije, uz granicu sa Ekvadorom i Peruom. Moji kontakti su mi prvobitno preporucili region rijeke Orinoco, u provinciji Guainia, uz granicu sa Venecuelom i Brazilom. Medjutim, kako to nerijetko biva kada je u pitanju misterija kao Yage, nakon 6 sedmica mog boravka u Bogoti, ispostavilo se da se kontakt prekinuo. Moguce je da sam pocinio neku neopreznost u komunikaciji, moguce je da sam rekao nesto sto nisam trebao reci ili da nisam rekao nesto sto sam trebao reci. Takodje je moguce da je, u relativno nestabilnoj zemlji kao sto je Kolumbija, region bio iznenada zahvacen gerilskim aktivnostima FARC-a i akcijama kolumbijanske vojske. Do danas nisam saznao pravi razlog.

Vrijeme je prolazilo i morao sam da reagujem brzo. Uz vec pomenutu srecu, koja me je u ekstremnim situacijama pratila citavog zivota (jedno od mojih konspirativnih imena je iz tog razloga Felix), upoznao sam u Bogoti zenu koja vec godinama pije Yage i radi sa taitama. Od samog pocetka nase komunikacije, i prije nego sto me je upoznala, bila je spremna da pomogne. Nakon prvog zajednickog pijenja Yagea (mog prvog u Kolumbiji), 17. XI u Bogoti, rekla mi je da joj je drago sto je slijedila intuiciju u vezi sa mnom i da je u noci tome vidjela da posjedujem azurnu auru (univerzalna ljubav). Ovo nije prvi put da cujem od nekoga da posjedujem azurnu auru!

Bilo kako bilo, ona me je preporucila Taiti Guillermu, i dan nakon tome, sjedio sam sa njim u autobusu za Mocou, Putumayo, na putu u nepoznato. Nakon 10 sedmica zivota sa Taitom i pijenja Yagea, mogu polako da se presaberem. Najzanimljivija mi je brzina sa kojom se sa mene, poput lisnatog tijesta, ljustio gard antropologa-istrazivaca, ispod kojeg je na svijetlo dana izlazio Yagecero, fanaticni poklonik pijenja Yagea i buduci ucenik tradicionalnog znanja taita i mudrosti prirodnih vizionarskih instrumenata.

Ali zelio bih da pojasnim: na svom razvojnom putu se nisam kretao od straight osobe, koja je izucavajuci zanat antropologa, otkrila dubinu mudrosti tradicionalnih kultura u pogledu prirodnih vizionarskih instrumenata. Moj put je obrnut: od prvog susreta sa svetom biljkom Indusa i Skita interesovalo me je sve sto moze da se sazna o bogatstvu svijeta koje nam otkrivaju psihoaktivne biljke. Nikad nisam posmatrao ove prirodne pomagace kao cista hedonisticka rekreativna sredstva (iako su ona i to), vec prije svega, kao alate za ozbiljni rad na sopstvenoj licnosti. Sa 17-18 godina sam otkrio Carlosa Castañedu i prva reakcija mi je bila: I ja zelim da se bavim ovim poslom! Ovo je moj poziv!

Sa ovakvim razvojem nije cudno sto sam tu gdje sam i sa kojom brzinom se sa mene sljustilo 10 semestara seminarske sale. Danas, kada ovo pisem, prije svega sam yagecero koji uci nauku dzungle i ljudi koji zive u njoj, i tek onda student antropologije, koji pise diplomski rad. Spreman sam za sav otpor akademije, koja ce moj pristup svrstati u sferu ezoterije, mutnog sarlatanskog posla koji nema mnogo veze sa "ozbiljnim akademskim istrazivanjem". Ali svojim ocima sam vidio cuda: izlijecenja bolesti, od kojih je skolska medicina digla ruke, putem jednog pijenja Yagea i tretmana duvanom, cudnovate preobrazbe ljudi koji provode divlju noc prolaska kroz pakao, da bi se ujutru probudili obnovljeni, veseli, procisceni i spremni za novi zivot, slobodan od bolesti, koju su toliko dugo nosili sa sobom.

Yage je naporan put, pun zamki, ozbiljnih izazova, situacija u kojima sam razum dolazi u pitanje. Ali bogatstva koja poklanja su neusporedivo konkretnija, neposrednija, dublja i znacajnija od svega sto je moderna civilizacija sa svojim opstim materijalizmom u stanju da ponudi, da sve patnje kroz koje se prolazi, povracajuci, umiruci, cisteci se, ne znace nista.

Svjetlost na kraju tunela kroz koji prolazimo pijuci Yage donosi satisfakciju koju materijalizam danasnjice nikada nece moci da nam da.