Izjava predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića

Nezavisnost Kosova predstavlja jedno traumatično iskustvo i za Srbiju i za Srbe uopšte, zbog njihovog historijsko-emotivnog odnosa prema Kosovu. Tu ne treba biti zlurad, ne treba likovati i radovati se tome, to ne treba gledati kao neku zasluženu kaznu Srbiji. To je jednostavno rezultat i odraz političkih procesa, odnosno rezultat stanja i realiteta u tom području.

Iz tih razloga, moj lični stav je da BiH, s obzirom na specifičnu unutrašnju strukturu, uopšte nema potrebe da žuri sa bilo kakvim ishitrenim koracima ili postupcima, jer kao prvi susjed Srbije moramo o tome voditi računa. U krajnjem slučaju jedna trećina bosanskohercegovačke populacije ima emotivan i senzibilan odnos prema tom pitanju i ne treba nikome namjerno i zlobno zabijati "prst u oko".

Vođenje vanjske politike u nadležnosti je Predsjedništva BiH i u toj oblasti sve odluke se moraju donositi konsenzusom sva tri člana Predsjedništva. Kada je riječ o nekim eventualnim inicijativama i odlukama o priznanju Kosova, mišljenja sam da se tim pitanjem, zbog stava gosp. Radmanovića, barem u narednom periodu neće bespredmetno diskutovati i opterećivati se time.

Što se tiče nekih reakcija u Republici Srpskoj, smatram da smo takve reakcije mogli i očekivati. Naravno, uvijek će neko probati emotivne naboje pretočiti u neki svoj dnevno-politički interes, međutim to nema nekog direktnijeg utjecaja na BiH. Bilo bi samo jako loše ako bi se sada, po našem običaju, narednih nekoliko mjeseci potrošilo na raznorazne diskusije povodom Kosova, i na beskorisna prepucavanja tipa "sada ćemo se mi otcijepiti" , odnosno "genocidnu tvorevinu treba ukinuti da se ne otcijepi". Mislim da, u cilju poboljšanja i kvaliteta života naših građana, moramo riješiti stotine nagomilanih unutrašnjih problema i konkretnih obaveza. Priče i lamentiranja u stilu destabilizacija, napetost, kriza, tenzije, samo su loši izgovori da se, po običaju, ništa ne uradi.

Ovom prilikom spomenuo bih svoj današnji sastanak sa Rankom Krivokapićem, predsjednikom Skupštine Crne Gore. Znate, u ovome poslu imate 90 % stvari koje morate uraditi i u kojima više- manje i ne uživate, ali svaki sastanak sa gosp. Rankom Krivokapićem spada u onih 10 % u kojima stvarno uživam. Meni stvarno predstavlja užitak susresti se i razgovarati sa nekim ko je, pod broj jedan, iskreni i potvrđeni prijatelj BiH, a pod broj dva, neko ko u potpunosti sve razumije. Znate, to vam je kada sa nekim ne morate ni pet riječi progovoriti, ali se u potpunosti razumijete. Taj čovijek je naš iskreni i dokazani prijatelj.

Također, danas sam imao susret i sa srbijanskim ambasadorom u BiH Grujicom Spasovićem, koji je dobar čovjek, nije političar i diplomata po vokaciji, ali se prihvatio tog posla. I on zna da nekada mora zastupati neodbranjive stavove. Tom prilikom ambasador Spasović mi je uručio pismo srbijanskog predsjednika Borisa Tadića koje se odnosi na situaciju oko Kosova.

Ponovio sam mu još jednom, i to precizno, da BiH u narednom periodu neće priznati nezavisnost Kosova i da u Predsjedništvu BiH postoji konsenzus oko toga. Naglasio sam da je razlog za takav stav to što, u ovom trenutku, gotovo jedna trećina stanovništva u BiH ne podržava otcjepljenje Kosova.

Ipak i pored svega, moja, kao i obaveza svih onih koji su izabrani i koji se trenutno nalaze na bilo kojoj funkciji u ovoj državi je da poštuju i uvažavaju volju građana ove zemlje a ne samo volju svojih glasača.