Ratni zločini

Postoje mnogobrojne teze, uputstva i priručnici o tome kako prepoznati fašizam "in situ", ili bar u fazi dok se još može lečiti sa uspehom.
U Srbiji međutim kanda nema fašizma. Takoreći, faschismus-frei oaza. Ako je suditi po "mainstream" gledištu, stvari stoje otprilike ovako:
Fašizam, odnosno nacizam u Srbiji, to je nemačka okupacija i teror. Narod se opredelio antifašistički – uz neznatne izuzetke (Ljotić) – i posle brojnih stradanja i žrtava dočekao slobodu.

[Zločin i kazna: Svoje svjedočenje o događajima u Srebrenici Ibran Mustafić je objavio u knjizi Planirani haos 1990.-1996.]

Devojčicu Vidu izranjavili su noževima po rukama. Zatim su je nekoliko puta uboli u leđa, da bi savladali njen otpor. Na kraju joj je jedan nožem gotovo sasvim odsekao glavu.
(Na slici: Vida Pantić)
A pola sata pre toga kuća je bila puna larme.
Porodične topline.
Mladalačke bezbrižnosti.
Bilo je veče. Dvadeseti decembar 1943.

“Sjećam se kada sam u jesen 1986. godine bio u Beogradu, pozvali su me na Oktobarske susrete”, pričao je nedavno poznati zagrebački profesor i književnik, Zvonko Maković, opisujući okolnosti jedne od svojih poslednjih poseta antebellum Srbiji. “U pozivu je stajalo da je tema Susreta ‘Apokalipsa danas‘, i ja se iskreno obradujem jer sam tada i sam bio ponesen rastućim ekološkim problemima u svijetu. Proveo sam po Njemačkoj neko vrijeme, rasla je svijest o zagađenju, kisele kiše su uništile dobar dio Njemačke, Poljske, ubrzano je nestajala pijaća voda, šume se nisu obnavljale. Bila su to bitna obilježja apokalipse, i ja sam za Oktobarske susrete pripremio izlaganje o kiselim kišama. Međutim, došao sam u Beograd i uglavnom sam danima slušao o mučenju Srba na Kosovu i sataniziranju Albanaca. Bio sam potpuno šokiran da je sukob dvije nacije globalni problem. Ja sam potpuno promašio temu, Beograd se spremao na rat a ne na spasavanje prirode.”

Protest u Novom Sadu je zaista bio preteran kada se ima u vidu grupa Strojevaca i ostalih Časnih marginalaca koji i ne znaju da odgovore na pitanje ko je Ljotić.
Opravdanost protesta je međutim verifikovana na današnjoj sednici skupštine Srbije(08.10.)sa deklarativnim i demaskiranim SRS,DSS i ostalih, gde je najsramniji bio nastup šefice poslaničke grupe DS-a, koja se kao stranka ponaša kao Kvisling,jer eto, mora se.

Kad sam ja bio mali, stvari su brate bile na svom mestu. Zlo je, kako su nam pričali, jednom postojalo, ali ga je Dobro pobedilo, i oteralo u zabačene budžake sveta. Svi su se mnoogo napatili, ali smo se uz veliki trud i zalaganje izvukli iz bede, i sad ćemo da uživamo. Naravno, treba biti dobar drug, marljiv učenik, pravi pionir. Ako neko neće ili ne ume, pa dobro, naći će se tu i tamo neka kaznica za njega, u skladu sa duhom našeg humanog društva.

General Vlado Trifunović, bivši zapovjednik Varaždinskog korpusa, vjeruje da bi u doglednoj budućnosti presuda protiv njega u Hrvatskoj mogla biti ukinuta. Trifunović, jedinstvena žrtva ratova u bivšoj Jugoslaviji, jer je u Hrvatskoj osuđen zbog ratnog zločina, u Srbiji zbog izdaje, a u Sloveniji se upravo vodi postupak protiv njega.
Dom izgubljenih

Oglusicu se na stroga pravila moderatora i pocecu iscrpnim citatom iz cenzurisanog reagovanja na moj tekst "Kraljevo, Kragujevac ... Srebrenica". Reagovanja poput onog koji je potpisan sa "Milutin" ne zasluzuju mnogo paznje. Ipak, ovaj je previse simptomatican za stanje svesti u Srbiji da bi ga tek tako preskocio. Dakle, evo udarnih teza "Milutina":

"imam snimak kod sebe koji pokazuje bezočnost vlasti u Sarajevu, kada su Markale režirane i postavljene kamere da zabeleže taj zločin.

za pola sata smo bili tu. stajali smo iznad velike padine koja je vodila na jezero. odmah do puta naginjala napuštena kuća. kad sam bolje pogledao, video sam da je to kafana. ispred je bilo nekoliko starih hrastova i pod njima stolovi i klupe. pedesetak metara ispod blistalo je jezerce. hoćeš sa nama da plivaš? marija se obratila marku. lagano je silazio sa traktora. kao da je razmišljao. ne bih. samo malo da posedimo, da zapalim koju. izvadio je duvan iz džepa i ponudio me. pušiš? odmahnuo sam rukom i pokušavao da zadržim pogled na kutiji.

Đinđića je ubila Služba

«Ne postoji presuda koju bi svi prihvatili. U odnosima između država bivše SFRJ vlada pravilo – ono što je dobro za tebe ne može biti dobro za mene.

Šibenik - mesto neobičnog preplitanja elemenata: kamena, vode, svetlosti. Beskrajan lavirint kanala, prolaza, ostrvaca, rtova. Beskrajan katalog izuzetnih prizora.
Ali, nikad ovde nije bilo idilično. I potpuni stranac može odmah osetiti koliko je ova lepota, tako darežljiva za pogled, istovremeno i škrta u sredstvima za život. Na ovoj slici iz okoline Primoštena, zapazićete - osim marine sa impresivnim brojem usidrenih jahti - čuvene terase po brdima. Kontinentalci najčešće smatraju veoma smešnom priču kako su tamošnji seljaci u košarama na leđima donosili zemlju sa preko deset kilometara udaljenosti i nasipali u svoje pomno ozidane kamene terase da bi zasadili neku poljoprivrednu kulturu.
Nije bila u pitanju neka dokona ekscentričnost. Motiv je jednostavan, i zove se:
glad.
(zapamtite ovu reč).

100.000 KM za tajnu o masovnoj grobnici

Drugog maja 1992. godine je postavljena zvanična blokada na Sarajevo od strane srpskih paravojnih snaga i de facto srpske JNA. Toga dana JNA je izvrsila napad na Sarajevo i zaustavljena je u neposrednoj blizini Predsjednistva BiH. Predsjednik predsjednistva BiH, Alija Izetbegovic, uhapsen je i pritvoren u kasarni jugoslovenske vojske u Lukavici. Nakon pregovora bosanske i srpske strane uz posredstvo UNPROFOR-a dogovorena je razmjena Izetbegovica za generala 2. vojne oblasti, Milutina Kukanjca, uz slobodan izlazak JNA sa kompletnim naoruzanjem.

14 od 14...

i svi u tom lancu su odgovorni...

da podvucemo crtu...

godina 2007...

cisto da uporedimo stvarno i khigovodstveno stanje...

otvorimo i uporedimo arhive sluzbi sa istorijom kakvu poznajemo...

od 1941. pa teraj...

svi sa prostora bivse SFRJ...

svako svoje...

sve ostalo je prazna slama...pucanje kapislama...

Dokle?

I nije Mihajilović nego Mihailović.

Zašto se Srbija uporno odriče svoje antifašističke prošlosti? Zato što su fašisti na vlasti? Zato što fašistima na vlasti legitimitet daju glasači fašisti?

Dokle, bre?