Kultura

2004-12-07

Recently I visited Moscow after five years away. The city, which looked different and strange, impressed me by its ability to change. My days back in Russia were divided between official meetings, hours wasted in traffic jams, and nights spent with old friends who tried to show me the best of Moscow nightlife.

Velikani književne riječi u Guardianu daju savjete mlađim kolegama o tome kako, zašto i o čemu pisati.

By Nathaniel Rich

Die Tageszeitung: Professor Tugendhat, your most recent philosophy deals with fear of death. When was the first time you experienced this fear?

Malo me čudi jugoslovenski kompleks inferiornosti u
odnosu na evropsku kulturu. Zar trećina – najmanje –
rimskih imperatora nije rođena na Balkanu, pre svega u
Dalmaciji? Zar Aleksandar Veliki nije bio Makedonac?
Ako bih radio za Jugoslovensku turističku berzu igrao
bih na tu kartu: «Poseti Jugoslaviju, mesto rođenja
imperatorâ». Zar treba podsećati da je ono što se
uobičajeno reklamira kao evropska kultura začeto na
obalama Sredozemnog Mora i relativno nedavno je

Ghostwriteri su književna činjenica od koje ne treba bježati, niti je promatrati s podozrenjem. No, što ako dovedu u pitanje status nacionalne ikone?

Građanin V.I., po struci inače „autentični srpski domaćin šumadijske provenijencije“, je jednom prilikom, verovatno u trenucima dokolice, otkrio zanimljiv hobi. Taj se hobi sastoji od „nagnavanja“, a kad ustreba i „sadžgavanja“ svakoga ko domaćinu V.I. iz nekog razloga ne bi bio simpatičan. Obilato upražnjavajući pomenutu strast - ponekad samo oralno, a tu i tamo bogme i fizički – the Domaćin je uspeo da izgradi imidž po kojem ga prepoznaje celokupna srpska javnost.